Preopterećena poslom, projektima, komunikacijama, informacijama i sadržajima, ima već nekoliko ljeta da sam se našla potpuno ispražnjenih baterija i željna kvalitetnog odmora. Premda bi neki svoje najbolje 20-e i rane 30-e iskoristili za upražnjavanje što više iskustava i doživljaja o kojima će izvještavati publiku na društvenim mrežama, putujući ljeti Europom, svijetom ili prakticirajući island hopping po hrvatskim otocima, meni bi krajem srpnja samo trebao kvalitetan break i odmak od svih i svega.
Povlačenje u osamu na dva tjedna nekako je instinktivno počelo podrazumijevati i da se skinem s portala i društvenih mreža, na kojima sam zbog prirode svog posla svakodnevno provodila sate. Počela sam to zvati ljetnim digitalnim detoxom kojeg provodim već nekoliko godina i za mene je u pogledu održavanja mentalnog zdravlja doista napravio čuda.
Raditi u svijetu digitala znači da se svakog proljeća posao počinje ozbiljno zahuktavati i sve vodi kulminaciji marketinških aktivnosti koje u svom punom opsegu traju barem do sredine srpnja. Već u lipnju, počinjem “njušiti” kroničan umor kod kolega, koji kao i ja polako, ali sigurno odbrojavaju dane do godišnjeg odmora. Međusobno se bodrimo, poručujući jedni drugima “još malo” i trošeći zadnje zalihe energije, koncentracije i fokusa na uspješno isporučivanje projekata.
Rekla bih da je ovo razdoblje u ljetnoj sezoni jednako onom pred Božić – produkcija sadržaja i kampanja u svojem je najjačem intenzitetu, skačemo s jednog zadatka na drugi, obavljamo posao koji je i za više od jedne osobe, imamo hrpu malih i velikih komunikacija na dnevnoj bazi, a dok pokrivamo aktualnu sezonu, istovremeno već moramo misliti i na onu nadolazeću, jer ganjanje brojeva i rezultata je neumoljiv proces. U tom žrvnju obaveza, svoje mentalno zdravlje stavit ćemo negdje na dno liste prioriteta, pravdajući se da ćemo na njega misliti evo već za tjedan, dva ili tri, kada stavimo “out of office”.
Prije nekoliko ljeta dogodilo se to da sam otišla na zasluženi godišnji potpuno prazna. Poslu više nisam imala što dati, a samoj mi je trebalo i mnogo više od ta klasična dva tjedna godišnjeg. Scenarij nam je svima dobro poznat: dok se uspijemo stvarno odlijepiti od posla (jer mentalno smo još u njemu, jer netko će nas sigurno zvati za pomoć), proći će i nekoliko dana prvog tjedna odmora, a već sredinom drugog tjedna počet će nas pratiti ona mala anksioznost da se nismo ni okrenuli, a već se vraćamo na radno mjesto.
Kako je izgledao moj prvi digitalni detox
Svjesna činjenice da se baš i neću kvalitetno odmoriti, tog sam ljeta osjetila da mi treba još nešto. I tako sam stavila mobitel sa strane, dajući sama sebi mali izazov hoću li izdržati; izdržati bez buđenja uz udarne vijesti na news portalima, bez dugog skrolanja na guilty pleasure DailyMailu čiji sadržaj svakodnevno konzumiram, bez postanja na društvene mreže i bez pregledavanja na tim istim mrežama što drugi oko mene rade ovog ljeta. Na kraju je ispalo i lakše nego što sam očekivala i dobila sam dvije super stvari iz tog pokusa:
- Glava mi je, figurativno, bila pet kila lakša, neopterećena i bilo je lijepo za promjenu napustiti neprestani ciklus uglavnom loših vijesti u medijima
- Dobila sam dragocjeno vrijeme koje bih inače potrošila na svoj digitalni život, da budem u trenutku, što je samo po sebi značilo odmor od svakodnevice
Ovog sam se ljeta ponovno otisnula na digitalni detox, iako mi je kao poduzetnici koja htjela-ne htjela barem djelić dana mora biti spojena i ispratiti posao bilo nemoguće 100 % vremena ne biti na internetu. Ali tu sam činjenicu uzela kao takvu i paralelno prestala pratiti medije, kao i ulaziti na Instagram, TikTok, LinkedIn, Facebook… Zaključak je da nemam pojma kako su mi dragi ljudi i suradnici proveli ljeto, ali ne osjećam se kao da sam nešto propustila, jer sam dobila nešto mnogo vrjednije – vrijeme za sebe, one male rituale zbog kojih svake godine jedva čekamo ljeto i istinski napunjene baterije.
Kada se odlučite detoksicirati od silnih sadržaja i podražaja kojima smo na dnevnoj bazi bombardirani i sami sa sebe skinete očekivanja da nešto morate okačiti na društvene mreže, otvara se vremenski prozor za raditi ono što doista volite, a inače možda nemate vremena.
Za mene je to bilo sljedeće:
Slobodno vrijeme: Unlocked
Kuhala sam: obožavam kuhati i pojam idealnog popodneva mi je kada se nakon radnog dana zatvorim u kuhinju. To se danas ne događa tako često – u drugoj sam godini poduzetnišva i posao me i dalje “traži” mnogo više od uobičajenih osam sati radnog vremena. Sada sam se podsjetila kolika mi je uživancija biti kreativan u kuhinji, usavršavati stare i isprobavati nove recepte, i uveseljavati ukućane i goste.
Ljetna druženja: Prva me točka dovela do druge jer volim organizirati večere za prijatelje. Sada sam to imala priliku raditi češće i uživati u njihovom društvu (a budimo realni i u njihovim reakcijama na pripremljenu klopu).
Kupila sam si bicikl: I vozila ga svakodnevno. Zadnji put sam na bicikl sjela u osnovnjaku pa je postojala izvjesna bojazan “hoću li znati s brzinama”, no taj je strah u trenu zamijenio čisti užitak pedaliranja uz obalu. Svaki dan 10 kilometara.
Čitanje knjiga: Mislila sam da ću ih pročitati više. Nisam, ali jedna koju jesam mi je zaokupila vrijeme i misli i bila mi je dugo na listi za čitanje. “Kreativni čin” Ricka Rubina, djelo o kojem smo vam pisali ovdje.
Rješavanje križaljki: Imam penzionerski hobi, čim dođem na more, kupuje se skandinavka.
Uranjanje u lokalnu zajednicu: pronaći “svoje” mjesto za kavu je neprocjenjivo. A i svog prodavača na tržnici. Možda ispregovaraš normalniju cijenu sezonskih namirnica, dok je kava rezervirana za ćakulu s lokalcima o hot temi ovog ljeta – turističkim rezultatima u Hrvatskoj.
(Novo) gastro iskustvo: Svako ljeto priuštimo si slow living & slow eating iskustvo. Vrijeme stane, a mi uživamo u kreativnim jelima. Prošle godine šarmirala nas je Vila Rova pod vodstvom chefa Marina Plešea na otoku Krku, ovo ljeto posjetili smo Konobu Zijavica Tee i Stivena Vunića u Mošćeničkoj Dragi.
Bilo je tu još pregršt malih i svjesnih doživljaja, nije ih ni potrebno sve pisati, no još jednom su me doveli do zaključka koliko je bitno pružiti sam sebi predah od digitalnog svijeta, isključiti se, odmoriti i samim time pripremiti za novu poslovnu sezonu. Svaki put se nakon digitalnog detoxa vratim internetu i društvenim mrežama s mišlju “trebalo bi ovog i ubuduće manje”, ali me brojna zbivanja u digitalu koja kreću s jeseni vrlo brzo ponovno uzmu k sebi. Ipak, lijepo je znati čime naposljetku rezultira ovakva akcija: s manje stresa, boljim raspoloženjem, boljim snom, kvalitetnijim međuljudskim odnosima, vremenom za sebe, a ako ćemo strogo poslovno, definitivno mogu reći i poboljšanim fokusom i povećanom produktivnosti.
Ne mora ni biti ljeto da si priuštite odmor za vlastiti mozak od digitalnih podražaja. Toplo preporučam!
FOTOGRAFIJE: Unsplash+, Pexels
