ChatGPT je mnogima olakšao poslovnu svakodnevicu. Kada se koristi sa svrhom i kada mu se zadaju kvalitetni promptovi, može ubrzati i pojednostaviti poslovne procese. No, neki s njegovim korištenjem idu i korak dalje pa ga koriste i za sve druge, svakodnevne stvari. Među njima je i novinarka The New York Timesa koja je napravila svojevrsni eksperiment i na tjedan dana donošenje odluka prepustila umjetnoj inteligenciji. Ispričala je svoje iskustvo u članku “I Took a ‘Decision Holiday’ and Put A.I. in Charge of My Life” te podijelila svoje zaključke i uvide profesionalaca iz ove industrije koji su joj pomogli odgovoriti na nedoumice s kojima se u svom eksperimentu susrela.
Kada je donošenje odluka “u rukama” umjetne inteligencije…
“Kroz tjedan dana, umjetna inteligencija odlučivala je što ću jesti, što ću odjenuti i što ću raditi s djecom. Odabrala mi je frizuru i boju kojom ću obojiti ured. Poslala je mom mužu poruku punu ljubavi, odobravajući mu odlazak na golf – što je odmah shvatio da nisam napisala ja”, započinje novinarka Kashmir Hill priču o svom iskustvu kako je donošenje odluka prepustila raznim chatbotima. Odmah na početku članka objašnjava kako se na ovaj, kako ga je sama nazvala, pomalo apsurdan eksperiment odlučila jer je željela vidjeti kako bi širenje umjetne inteligencije moglo utjecati na najveću radnu snagu od svih – preopterećene roditelje.
Jedan je stručnjak njezin eksperiment nazvao “odmorom od donošenja odluka”, a drugi ga je usporedio s angažiranjem batlera koji bi vodio brigu o kućnoj logistici. No, autorica kaže kako ovaj AI batler košta samo 20 dolara mjesečno i sve što mu se napiše, prenosi natrag tehnološkim kompanijama.
“Ukupno sam koristila više od dvadeset generativnih AI alata za svakodnevne zadatke i donijela gotovo 100 odluka tijekom tjedna. Glavni pomagači bili su mi chatbotovi koje su sve velike tehnološke kompanije lansirale nakon ChatGPT-a. Moji automatizirani savjetnici štedjeli su mi vrijeme i oslobađali me tereta stalnog donošenja odluka, ali činilo se da imaju svoj cilj: pretvoriti me u prosječnu, “Basic B” verziju same sebe”, napisala je.
Dodala je i kako smo se brinuli o budućnosti u kojoj će nam roboti uzeti poslove ili odlučiti da su ljudi najveći problem na Zemlji i eliminirati nas. No, zanemareni rizik mogao bi biti taj što se briše individualnost u korist statističke prosječnosti – što je usporedila s bojom za zidove koju joj je umjetna inteligencija preporučila za ured: taupe.
Chatbotovima je rekla da je novinarka koja provodi eksperiment kako izgleda kada je generirana umjetna inteligencija zadužena za donošenje odluka te da ima obitelj, ali nije otkrila mnogo više od toga. Prvi zadatak umjetne inteligencije bio je isplanirati obroke i generirati popis za kupnju za tjedan dana – zadatak je bio gotov u sekundi.
“Nije bilo važno što ne znam poširati jaje jer me ChatGPT-jev napredni glasovni način rada, asistent nalik “Her”, koji razgovara gotovo prirodno poput osobe, proveo kroz proces. Moje kćeri bile su očarane “nevidljivim glasom” koji je imao beskrajno strpljenje za njihova pitanja. Na raspolaganju je devet glasova; odabrala sam vedar muški glas. Odlučile su da bi trebao imati ime. Glas je slušao dok su one predlagale imena – većinom nepodobna jer imaju 4 i 7 godina – i na kraju se uključio, vjerojatno kako bi izbjegao ime poput ‘Captain Poophead'”, prisjeća se početka eksperimenta novinarka i kaže kako je prijedlog AI-ja bilo ime Spark, uz objašnjenje da je zabavno i vedro, baš poput njihove energije.
Dnevni planovi koje je složila umjetna inteligencija uključivali su sat vremena vježbanja, pauze za istezanje tijekom radnog vremena i pripremu složenih obroka triput dnevno. Nakon posla, kada bi se inače prebacila u kućno raspoloženje, Spark bi joj savjetovao da odabere elegantnu odjeću i stavi “laganu i prirodnu šminku”. Suprug joj je, kaže, pomalo iznenađen novim kućnim imidžem, uputio komentar da izgleda lijepo.
Chatboti su planirali i obiteljske igre za večernje sate, a tjedan optimiziran umjetnom inteligencijom činio se poput wellnessa.
“Moji AI pomagači nisu željeli da samo preživim tjedan; željeli su da procvjetam. Možda su generativni AI sustavi apsorbirali aspirativnu verziju načina na koji ljudi žive iz materijala korištenog za njihovu obuku, slično kao što su iz kolekcija fotografija, pretežno ispunjenih slavnim osobama i modelima, naučili da su ljudi izuzetno privlačni. Međutim, nisu uzeli u obzir osnovne ljudske potrebe koje se često zanemaruju, poput vremena za odijevanje, pranje zubi ili jednostavno gledanje u zid.“
Joanne Jang iz OpenAI-ja, odgovorna za način na koji ChatGPT komunicira s korisnicima, u razgovoru za The New York Times rekla je da je ponašanje modela još uvijek “znanost u razvoju”, a jedan od glavnih ciljeva tech tvrtke je da ChatGPT koristi čovječanstvu.
“Želimo da naši modeli budu korisni. Ali također ne želimo da djeluju poput propovjednika”, rekla je Jang.
Po defaultu, sustavi će korisnika voditi prema zdravim izborima, no ako im kažete da volite Oreo kekse, pojašnjava Jang, neće vas osuđivati. Tu informaciju pohranit će u svoju “memoriju” — dostupnu putem postavki — i tako graditi profil korisnika kroz interakcije tijekom vremena. Tijekom tjedna profil autorice članka sadržavao je 65 “memorija”, uključujući imena njezine djece, činjenicu da ne jedu slatko tijekom radnih dana i da njezinu najmlađu kćer smeta koliko često Spark kaže: „Ovdje sam kako bih pomogao.”
Olakšanje od umora zbog donošenja odluka
Donošenje odluka na koje bi joj inače odlazili sati i sati, poput organizacije putovanja ili otkazivanja planova za večeru jer je njezina svekrva željela doći u posjet, umjetna inteligencija rješavala je u nekoliko sekundi. I donosila je, kaže, dobre odluke poput savjeta da bude ljubazna prema svekrvi i prihvati njezinu ponudu da kuha za obitelj.
“Godinu dana željela sam obojiti kućni ured, ali nikako nisam mogla odlučiti koju boju odabrati, pa sam chatbotima i jednoj aplikaciji za renoviranje dala fotografiju sobe. Taupe je bio njihov glavni prijedlog, a slijedile su boje poput žalfije i terakote. U odjeljenju za boje u trgovini Lowe’s, suočena sa svim nijansama, fotografirala sam opcije i zamolila ChatGPT da odabere. Kupila sam pet različitih uzoraka. Na zid sam naslikala traku svake boje i snimila selfie sa zidom — ipak, ovo će biti moja Zoom pozadina — kako bi ChatGPT analizirao opcije. Odabrao je “Secluded Woods”, šarmantno ime koje je izmislio za boju koja se zapravo zvala “Brisk Olive”, opisuje svoje iskustvo.
Dodaje i da generativni AI sustavi ponekad izmišljaju netočne informacije, što tehnološka industrija naziva “halucinacijama”. Olakšalo joj je, nastavlja svoje iskustvo, time što nije odabrao najdosadniju nijansu, no kaže da, kada je tu priču podijelila s Jang iz OpenAI-ja, izgledala blago užasnuto. Usporedila je takvo konzultiranje sa softverom s traženjem savjeta od nasumičnog prolaznika na ulici.
Ponudila joj je i savjet za interakciju sa Sparkom: treba ga tretirati kao drugo mišljenje i, kada ponudi odgovor, postaviti mu pitanje zašto, odnosno zatražiti ga objašnjenje kako bi korisnik vidio slaže li se s njime. Novinarka Hill bila je zadovoljna novim izgledom ureda, a najviše ju je razveselilo što je konačno napravila promjenu. To je, kaže, bio jedan od najvećih benefita tog tjedna: olakšanje od paralize donošenja odluka:
“Kao što smo našu sposobnost orijentacije prepustili aplikacijama za mapiranje, a prisjećanje činjenica prebacili na tražilice, ova eksplozija AI asistenata mogla bi nas privući da strojevima prepustimo još više svojih odluka.“
Judith Donath, suradnica na Berkman Klein Centru na Harvardu, koja proučava naš odnos s tehnologijom, rekla je da stalno donošenje odluka može biti “teret”. No, nije smatrala da je korištenje umjetne inteligencije mnogo bolje od bacanja novčića ili kocke, čak i ako chatbotovi imaju “utkanu svjetsku mudrost”.
“Ne znate tko je izvor informacije. U nekom trenutku postojali su ljudski izvori za te ideje. Ali sve je to pretvoreno u bezvrijednu masu”, rekla je u razgovoru za The New York Times. Novinarka je dodala kako su informacije u svima AI alatima koje je koristila imale ljudske kreatore, čiji je rad prikupljen bez njihovog pristanka. Zbog toga su i tvorci tih alata predmet sudskih tužbi, uključujući i onu koju je protiv OpenAI-ja podnio The New York Times, zbog kršenja autorskih prava.
Postoje i vanjski faktori koji nastoje manipulirati odgovorima tih sustava; stručnjaci za optimizaciju pretraživanja, koji su razvili lukave tehnike za prikazivanje na vrhu Googleovih rezultata, sada žele utjecati na to što chatboti kažu. Istraživanja pokazuju da je to moguće. Donath brine da bismo mogli postati previše ovisni o ovim sustavima, posebno ako s nama komuniciraju poput ljudskih bića, koristeći glasove, čime lakše zaboravljamo da iza njih stoje subjekti usmjereni na profit.
“Počinju mijenjati potrebu za prijateljima. Imate malog suputnika koji je uvijek tu, uvijek odgovara, nikada ne kaže pogrešnu stvar, uvijek je na vašoj strani…”, rekla je.
Koji se chatbot pokazao kao najinteligentniji?
Novinarka nastavlja opisivati iskustvo, govoreći kako je svaki od njezinih AI pomoćnika imao pomalo drugačiju osobnost. Microsoftov Copilot bio je previše revan, dok je Googleov Gemini bio striktno poslovan:
“Kada sam objasnila svoj eksperiment, ti su asistenti bili spremni pomoći, s jednom iznimkom: Claude, ‘ćudljiv’ chatbot kojeg je razvila tvrtka Anthropic, zabrinuta zbog potencijalnih loših ishoda umjetne inteligencije. Claude je rekao da je donošenje odluka za mene loša ideja i naveo potpuno opravdane razloge o ograničenjima AI-ja i količini informacija i kontrole koju bih prepustila.”
AI entuzijasti rekli su joj da je Claude najinteligentniji među chatbotima pa ga je novinarka počela doživljavati kao Hermionu Granger njezine AI grupe. Ostali, kaže, a posebno ChatGPT, bili su spremni pomoći sa svime što bi im zadala. Kada je pitala ChatGPT kakvu bi frizuru mogla napraviti, preporučio joj je “teksturirani bob”, uz pojašnjenje kako je riječ o profesionalnoj i dotjeranoj frizuri, popularnoj među slavnim osobama. Autorica članka dodaje da je, sudeći prema komplimentima koje je dobila, to bio dobar odabir.
Za razliku od njega, Claude nije htio preporučiti specifičnu frizuru, već je ponudio popis čimbenika koje treba uzeti u obzir, poput količine vremena koju je spremna izdvojiti za svakodnevno održavanje i stiliziranje kose. Amanda Askell, filozofkinja i istraživačica u tvrtki Anthropic, rekla je da modeli velikih jezičnih sustava imaju tendenciju nuditi “prosjek onoga što svi žele”. Autorica članka kaže kako Askell nosi bijelo-plavi mullet s kratkim šiškama, a ona sama komentira kako ne vjeruje da bi AI odabrao i predložio njezinu frizuru.
Dr. Askell je odgovorna za fine tuning Claudeovog karaktera. Svidjela joj se usporedba s učenicom godine iz Hogwartsa i rekla je da to odražava trud njezinog tima da Claudea učine iskrenim, korisnim, bezopasnim i moralno usmjerenim. Upozorila je kako generativni AI chatboti mogu biti ulizivačkog karaktera jer se sustavi treniraju s pomoću ljudi koji ocjenjuju njihove odgovore pa tako mogu naučiti reći ono što misle da ljudi žele čuti:
“Na primjer, ako pitate kako vitamin C pomaže vašoj koži, a zatim pitate za najbolju rutinu njege lica, chatboti će zapamtiti vaš interes za vitamin C i favorizirati ga u svojim preporukama. Mogu se previše voditi onime što vi smatrate dobrim, a to ponekad može biti pomalo iritantno.”
Hoće li nas AI učiniti dosadnima?
Autorica članka nastavlja iskustvo, pišući kako se na polovici tjedna zatekla u kabini J. Crew trgovine jer je, kaže, umjetna inteligencija “mrzila njezinu odjeću“:
“U Style DNA aplikaciju učitala sam fotografije svoje garderobe. Na temelju analize mog lica, aplikacija je odredila moj stil i optimalnu paletu boja. Prema AI stilistu, većina odjeće koju posjedujem, uključujući neke od mojih omiljenih komada, nije mi odgovarala. Aplikacija se opsesivno usredotočila na dva odjevna predmeta – svijetle traper hlačice i fluorescentno narančastu sportsku majicu – te ih predlagala kao ključne za gotovo svaku kombinaciju.”
Nije se, kaže, mogla natjerati da tu majicu nosi s crnim blejzerom u uredu, no cijenila je direktnost umjetne inteligencije. Dodaje i kako joj je jedan od najvećih životnih izazova bio odgovoriti na pitanje što joj dobro pristaje. Bila je otvorena za pomoć sa strane, a kasnije je u razgovoru sa suosnivačem aplikacije doznala da se stil određuje prema obliku crta lica, što joj se, komentira, činilo sumnjivom metodom.
“U J. Crewu sam se fotografirala ispred ogledala dok sam isprobavala odjeću. Većinu odabranih komada AI je odbacio, ali je dao “100% odobrenje” maslinastozelenom pletenom topu i tamnoplavim trapericama visokog struka. Koštali su 188 dolara, a ChatGPT mi je savjetovao da ih kupim jer J. Crew proizvodi “odjeću dobre kvalitete”. Poslala sam odjeću koju je odobrila umjetna inteligencija u grupni chat s kolegama stilistima. Potpuno su me ismijali”, kaže i dodaje komentar jedna od kolegica koja je rekla da, kada bi je vidjela kako hoda ulicom, pomislila bi da je riječ o osobi koja je kupila komplet s lutke iz izloga.
Prisjetila se i zapažanja dr. Askell o tome kako AI bira neoriginalne frizure pa se pitala briše li umjetna inteligencija njezin stil u korist nekog statističkog prosjeka u modi. Pitala se i jesu li kolege ismijale njezin outfit samo zašto što su znali da ga je odabrala umjetna inteligencija.
Sandra Matz, profesorica na Columbia Business School, autorica nadolazeće knjige “Mindmasters: The Data-Driven Science of Predicting and Changing Human Behavior“, rekla je da je jedan od njezinih najvećih strahova povezanih s povjeravanjem odluka umjetnoj inteligenciji “potencijal da nas učini super dosadnima”. Spomenula je nedavno istraživanje koje je pokazalo da su kratke priče koje su ljudi pisali u suradnji s ChatGPT-jem ocijenjene kao kreativnije od onih koje su pisali sami autori. No, kao grupa, pisci koji su koristili AI ocijenjeni su kao manje kreativni jer su svi gravitirali sličnim idejama koje je predložio softver. Objasnila je kako nas pojedinačno možda čini boljima, no kolektivno – lošijima.
Između autentičnosti i uspješnosti
Postojao je, kaže autorica, jedan dio života u kojem umjetna inteligencija nije uspjela: biti ona.
“Kloniranje mog glasa bilo je uznemirujuće lako. Također sam stvorila video avatara sebe čitajući kratki tekst u kameru laptopa. Željela sam da umjesto mene objavljuje na društvenim mrežama i šalje video poruke. Ali kad je AI sažeo jedan od mojih članaka za TikTok video, skripta je zvučala ukočeno, a neki pokreti bili su pretjerani na jeziv način. Kada sam koristila avatar da pošaljem poruku podrške i ljubavi svojoj mami, bila je užasnuta. “Izgledala si tako neiskreno!!! Mislila sam da si ljuta na mene!!“ odgovorila je. Poruke koje je A.I. sastavljao u moje ime bile su previše usiljene. Čak i kada su odražavale moje misli i želje, djelovale su neautentično, poput one kada sam prepustila AI-ju da sastavi poruku svekrvi u kojoj je pozivam k nama”, prepričava.
Dodaje kako je svekrva bila oduševljena njezinim odgovorom i osjećala se voljeno, no onda joj je sinulo da je to možda napisala umjetna inteligencija. Ljudi, kaže, cijene trud, a sve što potajno stvore strojevi – djeluje kao obmana. Otkrivanje da je umjetna inteligencija uključena u proces donošenja odluka ponekad je izazvalo i negativne reakcije. Tako joj se jedna prijateljica požalila da “želi razgovarati s pravom Kashmirom”, nakon što je dobila poruku prepunu ideja za zajednička druženja, generiranih od strane umjetne inteligencije.
“Kad je tjedan završio, bila sam sretna što sam ponovno preuzela kontrolu nad svojim životom. Generativna umjetna inteligencija donosila je solidne odluke brže nego što bih to sama učinila, ali me nije impresionirala.“
Viktor Mayer-Schönberger, profesor na Oxford Internet Instituteu koji piše o korištenju tehnologije, rekao je:
“Mnogi ljudi misle da generativna umjetna inteligencija pomaže da radimo nove stvari ili budemo inovativni. Prava sposobnost koju generativna AI donosi je učinkovitost.”
Za Kashmiru je to značilo manje vremena provedenog u online pretraživanju vezanom za djetetovu bolest ili beskrajno scrollanje u potrazi za destinacijom za godišnji odmor. Generativna umjetna inteligencija brzo bi joj, kaže, nudila kvalitetne odgovore pa se planira i dalje oslanjati na nju za takva pitanja. Dodaje i kako je mogućnost da fotografira novu boju u kupaonici te dobije savjet o tome što učiniti bila nevjerojatno korisna.
“Ta učinkovitost omogućila mi je da provedem više vremena s kćerima, koje su mi bile čak i šarmantnije nego inače. Njihova kreativnost i spontani plesni nastupi oštro su se kontrastirali s algoritamskim sustavima koji, unatoč svom čudu, često nude generične i neiznenađujuće odgovore. Chatboti su ipak strojevi predviđanja, temeljeni na obrascima iz prošlosti”, rekla je.
Profesor Mayer-Schönberger rekao je da djeca, sa svojom oštrom maštom i stalnim eksperimentiranjem, predstavljaju ono što nas izdvaja od strojeva. Društvo koje postane pretjerano ovisno o AI-ju moglo bi stagnirati:
“Nećemo više toliko eksperimentirati i svi ćemo se usmjeriti prema standardnoj najboljoj opciji jer je to ono što umjetna inteligencija predlaže.”
Za kraj, autorica postavlja pitanje mogu li alati pomoći u donošenju boljih odluka. Vjeruje da mogu, ako se koriste pravilno. Pita i mogu li pomoći u bržem donošenju odluka. Definitivno, kaže.
“Želimo li živjeti u svijetu gdje koristimo umjetnu inteligenciju za donošenje svih svojih odluka? Chatboti su rekli da je to pitanje koje potiče na razmišljanje. Mislim da već znate odgovor”, zaključila je.
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash+
