Jedna od najzanimljivijih stvari novinarskog posla, a svakako najljepša, inspirativni su ljudi koje na tom putu upoznam. Među njima je i Josipa Maras, čiju poslovnu priču pratim od samih početaka. Art direktorica je i osnivačica najveće hrvatske tvornice tapeta – Studijo. Uz njezino ime i njezin rad uvijek se veže i niz pozitivnih konotacija: talentirana, uspješna, autorica najljepše tapete na svijetu… I svaki od njih potpuno je zaslužen.
Kada smo dogovarali Josipino gostovanje u rubrici “Ulovljeni na izlasku iz ureda”, bilo mi je iznimno drago. Razgovarajući o počecima, razvoju brenda, poslovnim izazovima, uspjehu Studija, ali i o obitelji i životu izvan posla, iz svake njezine rečenice izbija motivacija. Vrlo je duhovita pa razgovor s njom pruža svega pomalo: inspiracije, smijeha, poslovne svakodnevice, poticaja… I pregršt baš dobre energije.
Josipa Maras
Za one koji će te tek upoznati, podijeli s nama par rečenica o sebi!
Cijenjeni čitatelju, ja sam Josipa Maras, po zanimanju grafička dizajnerica, a po horoskopu slikarica. Imam 36 godina – taman, ako mene pitaš, najljepše godine i duboko vjerujem da ću to mišljenje redovito mijenjati i govoriti da su trenutne godine najljepše. Pobornik sam teorije da samo budala ne mijenja mišljenje. Većinu dana ne osjećam da radim, već da se dobro zabavljam i to mi je omogućio posao iz snova. Danas sam vlasnica prve i najveće hrvatske tvornice tapeta. Slikarstvo već godinama nije samo moj hobi, nego alat za sretan život i uspješno poslovanje.
Stojiš iza brenda Studijo – reci nam više o njemu!
Studijo je brend zidnih tapeta, dizajniranih i proizvedenih u Hrvatskoj, nagrađen brojnim svjetskim nagradama za dizajn. Naša priča započela je prije šest godina, kad sam za jedan projekt crtala seriju ilustracija. U želji da klijentu ponudim ljepši interijer, eksperimentirala sam u Photoshopu i svoju ilustraciju postavila preko cijelog zida. To je bio moj “aha” moment, i ubrzo nakon toga pokrenula sam svoju prvu kolekciju tapeta. U toj fazi bila sam sama doma s dvoje male djece, radila iz improviziranog ureda u potkrovlju, dok je moj muž pola godine provodio na terenu, daleko od nas. No, znala sam da se neke pobjede dobivaju na juriš. Sve što danas imam i živim rezultat je te nevjerojatne snage, volje i upornosti. Unatoč stalnom umoru i brojnim preprekama, imala sam ogromnu vjeru da slijedim svoj unutarnji kompas i taj put me doveo do života koji danas živim.
Kako bi opisala svoju ulogu u brendu Studijo?
Danas je moja uloga vrlo jasna. Meni na vizitki piše da sam art direktor i osnivač. U praksi to znači da ja crtam i prodajem. Sve Studijo tapete su moje autorsko djelo koje sam nacrtala različitim tehnikama digitalnog slikarstva. Digitalno slikarstvo je nastavak priče na tradicionalno slikarstvo kojim sam se bavila cijeli život. Jednaka umjetnička vrijednost, samo puno veća mogućnost primjene u svakodnevnom životu.
Kako su prihvaćene prve tapete s kojima je brend krenuo, a kako je danas biti vlasnicom najbolje tapete na svijetu?
Od samog početka, od ilustracija pa kasnije i tapeta, moram priznati da sam uvijek nailazila na prihvaćanje onoga što moja desna ruka stvara. Naravno, to ne znači da sve što nacrtam vrijedi. Upravo suprotno. Za svaku dobru tapetu, nacrtam nekoliko loših, iz kojih potom izvlačim kvalitetne elemente. Sve nagrađivane tapete nastale su kroz tjedne i tjedne crtanja i kreiranja jer u tom procesu jednostavno mora biti prostora za sazrijevanje ideja.
“Neizmjerno sam sretna i zahvalna što mi je taj talent povjeren i što godinama disciplinirano održavam povezanost s njegovim izvorom, vraćajući se crtanju čak i kada mi naizgled ništa ne ide od ruke.“
Možeš li nam približiti proces stvaranja jedne kolekcije tapeta?
Crtanje je za mene duboka meditacija. Često toliko uronim u proces da potpuno izgubim pojam o vremenu i vanjskom svijetu. I tada zaista uživam. Taj osjećaj vrijedi svakog napora koji kasnije nosi poduzetništvo. Da bih ušla u takav proces, potrebna mi je dobra priprema – generalka duše i tijela. Obožavam trčanje u šumi i uživanje u samoći. Iako sam veliki gurman, trudim se zdravo hraniti kako bih imala dobru, živu energiju za kreativnost. Vrlo je važno osvijestiti sve distrakcije i eliminirati ih. Za mene su to najčešće društvene mreže.
U tom ih periodu potpuno izbjegavam. I najvažnije, moram imati osjećaj mira da su mi djeca dobro. I onda igre mogu početi… Zadnju kolekciju crtala sam 3-4 tjedna, svakodnevno, bacila puno radova, puno naučila, ali najviše uživala. Crtala bih još da me obaveze nisu vratile u realnost. Kad se tapete nacrtaju, palicu preuzima moj genijalni tim. Oni komuniciraju s klijentima, rade sadržaj za naš web, proizvode, pakiraju i šalju. Cjelokupni proces odvija se na jednom mjestu, u našem Studijo Boutique Factoryju.
Kako usklađuješ kreativnost i poslovnu stranu vođenja tvornice tapeta?
Ako uzmem u obzir da sam već polako potisnula ona vremena kad sam bila rastegnuta do granica izdržljivosti od umora, danas je sve nekako lakše i ljepše. To, naravno, ne znači da moj radni dan završava u 16 h. No, danas imam privilegiju da neke radne dane provedem s obitelji, na mjestima i u gradovima koji nas vesele, da 2-3 mjeseca godišnje aktivno odmaram, a zatim naredna 2-3 mjeseca ne poznajem pojam vikenda. Tada mi after five znači samo jedno – sada napokon mogu raditi u miru. Još uvijek smo mlada firma s velikim apetitima. Kad se vodiš željom i intuicijom, ulaziš i u vrlo zahtjevne i izazovne projekte, i nema nazad. Samo vjera da možemo i znanje da smo i puno gore stvari preživjeli – nas gura naprijed.
Na svojim društvenim mrežama daješ uvid u poslovnu svakodnevicu. Tako, između ostalog, možemo vidjeti da ti je suprug ujedno i kolega. Kako je surađivati sa suprugom i kako uspijevate održati balans između poslovnog i privatnog života?
Goran je osoba s kojom najviše volim provoditi vrijeme. To što je moj muž i kolega – samo je dodatni bonus. Skupa radimo, skupa treniramo, jedino ne idemo zajedno na nogomet. S njim je sve privilegija. On me naučio što znači lakoća življenja i svakodnevno se divim njegovoj čistini duše, smislu za humor (nije baš kao moj, ali može proći) i svim njegovim sposobnostima, koje su ključan razlog zašto je Studijo u samo šest godina postao ono što je danas. Puno puta smo pričali kako ne bismo izlazili iz ureda da nemamo djecu. Oni su naš balans, naša krila i naše uzemljenje.
Što te najviše ispunjava u poslu?
Sve. Obožavam što imam kanal za svoju kreativnost. Obožavam što imam divne ljude u Studiju, što su baš oni moje kolege. Obožavam sve divne ljude, dizajnere, arhitekte i investitore koje smo upoznali kroz posao, a s mnogima od njih imamo odnose koji su odavno prerasli poslovne granice.
“Obožavam cijeli vibe ove branše – sve je tako fino i pozitivno. Ponekad se zapitam: „Bože, stvarno, netko mene plaća za ovoliki merak?“ Doći u ovaj ured i raditi u samoći, sjediti sa svojim timom, smijati se i s lakoćom odrađivati velike poslove je predivno. Privilegija i blagoslov.“
Galerija
Koji su ti manje omiljeni trenuci u poslu?
Problemi. Iako, iskreno, kad se pojavi neki problem, prvo se zahvalim na njemu. Znam da svaki problem dolazi s razlogom, da nas nauči nečemu i da steknemo nova znanja i vještine koje će nam kasnije trebati za rast. Ali u tom trenutku nije baš ugodno. Zadnjih godina smo prošli kroz duge maratone noćnih smjena, radnih vikenda i godišnjih odmora provedenih uz laptop. Posebno Goran. Ja sam našla izgovor da ne mogu raditi na laptopu jer je mali, a neću valjda nositi kompjuter sa sobom. Pratite me za više savjeta o delegiranju (smijeh)! Ta količina umora, uz koju moraš funkcionirati u drugim ulogama, bila je pravi izazov. Ono što mi najteže pada je odvojenost od djece tijekom sajmova. Iako su u najboljim rukama moje svekrve, večeri prije putovanja najteže podnosim, iako se trudim da ih maksimalno dobro i zabavno iskoristimo.
Najdraži projekt na kojem si radila posljednjih mjeseci?
Svaki. Zaista mi je svaki projekt bitan i drag. Bilo da je od nas netko naručio 2 m² ili 1000 m². Početna točka je ista, želja da na zidu bude nešto s mojim potpisom. Zahvalnost koju imam prema svakom klijentu je veća od one ljubavi na jugu prema Hajduku.
Kako ti je izgledao današnji radni dan?
Užurbano. Jutra su uvijek rezervirana za obiteljske obaveze. Nakon vježbi sa sinom, stigla sam u ured, brzo prošla to-do listu s kolegama, odjurila na sastanak, a zatim se vratila u ured gdje sam većinom radila na planovima i aktivnostima koje imamo do kraja godine. Ovaj tjedan izlažemo na vodećem međunarodnom sajmu za opremanje poslovnih prostora, Orgatec, koji se održava u Kölnu. Ponosni smo što smo jedna od tri firme iz Hrvatske koje izlažu, među 700 izlagača iz cijelog svijeta.
Gdje ideš danas nakon posla?
Jurim djeci. Planiram nešto lijepo skuhati, baciti jedan “mazanac” i poslije sjesti svatko na svoj bicikl i baciti đir. Mazanac je inače tradicionalni obred kod Marasa koji se odvija svaki dan, minimalno dva puta dnevno, gdje se svi posložimo na jedan krevet i mazimo se, pričamo, smijemo…
Imaš li hobi/omiljenu aktivnost za switchanje između radnog i slobodnog vremena?
Najbrži switch napravim kad iz ureda izjurimo i uletimo na trening. Tada se osjećam kao da me netko iz nekog vrtloga ubacio na mirnu obalu. Tamo pročistimo glavu i takvi se vraćamo djeci. Volimo trenirati upravo zbog tog osjećaja. No, u zadnja dva mjeseca to nam nije svakodnevnica jer trenutno imamo veliku gužvu oko svih sajmova i projekata koje vodimo i pripremamo. Umjesto tog sata u teretani, biramo provesti sat vremena s djecom na igralištu, kako bismo barem to malo vremena što nam ostane iskoristili što kvalitetnije.
Omiljena afterwork mjesta u gradu?
Maksimir, bicikli, dekica i piknik. Naša kći to obožava pa nas je sve zarazila tim obredom. Doduše, sada nam dolaze vremena kad će dani postati sve kraći pa će ta omiljena rutina morati malo pričekati. Također, volim otići s prijateljicama na dobar ručak – to je jako ljekovita terapija. Za jednog gurmana poput mene, proces biranja restorana i slaganja jelovnika donosi poseban stupanj veselja i zadovoljstva, posebno kada uz to za stolom sjede predivni ljudi.
Tvoj savršeni After5 – što, gdje i s kim?
Trening, hladan tuš pa takva svježa ući u kuhinju i pripremati večeru za svoju obitelj i prijatelje, i onda druženje dok ne počnemo zijevati. Poseban gušt predstavljaju i ručkovi s prijateljicama. Uglavnom je kombinacija uvijek ista, obitelj, prijatelji i povremena samoća da mi se duša namiri i usidri. Meni je to baš, baš bitno.
FOTOGRAFIJE: Tatjana Bukvić
