Oduvijek sam bila fascinirana liječničkim pozivom. Kažem “pozivom” jer doista vjerujem da je to puno više od obične profesije.
Na jedan miran petak u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina tim nas je svijetom provela dr. Milana Jelisavac, moja sugovornica u rubrici Ulovljeni na izlasku iz ureda, s kojom smo “zagrebali” površinu radnog dana jednog liječnika, točnije anesteziologa. Koliko je zanimljiva grana medicine kojom se bavi, anesteziologija, toliko je uzbudljiv i njezin hobi, visokogorstvo. Iako na prvu nespojivi, njezin hobi i posao imaju jednu poveznicu – adrenalin. Na planini se javlja u nepredvidivim uvjetima, a u operacijskoj sali u trenucima kada iza rutine iskrsne situacija koja traži brzu reakciju i potpunu koncentraciju.
Iz razgovora s anesteziologinjom Jelisavac lako se izvuku vrijedne lekcije, poput one da vas planine uče strpljenju, tome da treba zatomiti ego i prihvatiti činjenicu da postoje situacije na koje ne možete utjecati, nego ih jednostavno morate prihvatiti. Recimo, neobična je mirnoća s kojom govori o ekspediciji na Himalaju koju je morala otkazati svega nekoliko dana prije našeg razgovora, iako se cijelu godinu pripremala za nju. No, kako sama kaže, planine će uvijek biti tamo i – čekati je.
Milana Jelisavac
Milana, otkrijte nam više o sebi!
Imam 45 godina, majka sam dvoje djece, Sare i Ogija, supruga i liječnica. Još uvijek imam tu privilegiju da sam i kći. Moram priznati da u početku nisam željela pristati na ovaj intervju jer se ne smatram osobom o kojoj bi netko imao što posebno zanimljivo pisati. No, moja je kći imala veliku želju da ga prihvatim, pa sam, zapravo, najviše zbog nje pristala na razgovor.
Gdje ste zaposleni, na kojoj poziciji i koliko dugo?
Radim u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina i relativno sam nova članica tima. Tu sam nešto malo više od godinu dana. Zaposlena sam na mjestu liječnice anesteziologinje i voditeljica sam dnevne bolnice.
Što vas je privuklo anesteziologiji?
Anesteziologija je jedna specifična specijalizacija, kod nas zapravo dosta neprepoznata, čak i od strane kolega. To je jedna dinamična grana medicine koja zahtijeva široko poznavanje problematike iz područja ostalih medicinskih specijalnosti te ujedno zahtijeva i primjenu određenih manualnih vještina, uključujući i one invazivne. U tom je smislu možda slična kirurškim strukama jer je konkretna. S druge strane, specijalizacija je vrlo široka i zahtijeva veliko medicinsko znanje iz drugih područja medicine, po čemu je baš specifična. Svaki je radni dan nepredvidljiv i nikada ne znate u kojem će vas smjeru odvesti.
Provedite nas kroz jedan svoj radni dan.
Moj uobičajeni radni dan započinje ujutro u 7 sati. Obično odlazim na odjel pogledati pacijente koje smo imali na operacijskom programu prethodni dan, a čiji sam bila anesteziolog. Nakon toga slijedi razgovor s pacijentima koji su taj dan u operacijskoj sali, kojima sam nadležni anesteziolog. Taj dio na odjelu zauzima jedan kraći segment mog posla. Slijedi odlazak u operacijsku salu, gdje se radi priprema za svakog pacijenta ponaosob: pripremaju se lijekovi i oprema potrebna za vrstu anestezije koja je dogovorena tijekom anesteziološkog pregleda i razgovara s pacijentom. Nakon toga slijedi operacijski zahvat s anestezijom. Tijekom anestezije anesteziolog zapravo brine o životnim funkcijama pacijenta i u sali je cijelo vrijeme dok traje operacija. U dežurstvima dan izgleda nešto drugačije i može obuhvaćati rad u ambulanti, skrb o pacijentima na odjelu, kao i rad u sali.
Što se tiče stresa i adrenalina, anesteziologija je kao i svako drugo zanimanje. S vremenom, rekla bih da se oko 95% posla svodi na rutinu, a ostatak je adrenalin koji, ovisno o vrsti operacije i stanju pacijenta, može biti, uvjetno rečeno, očekivan, ali u izvjesnom broju situacija dolazi nenajavljeno. U svakodnevnom radu ipak prevladava rutina.
“Iznenađujuće je koliko puno liječnika ni ne zna što mi točno radimo u sali, no mlade generacije svakako znaju više od starijih. Naš posao ne završava tako što ‘samo uspavamo’ pacijenta.“
Kako iz vaše perspektive izgledaju prednosti i nedostaci ili dobre i lošije strane profesije kojom se bavite?
Prednost je svakako u tome što je riječ o jednom lijepom i humanom pozivu. To nije posao, to je zaista poziv koji živite dvadeset i četiri sata. Ljepota ove profesije je u tome što od nas zahtijeva konstantno učenje i usavršavanje. Jedna od prednosti anesteziologije leži i u tome što vrlo brzo možete vidjeti rezultate postupaka koje primijenite u operacijskoj sali. Intenzivno je liječenje, koje je također u opisu posla anesteziologa, pak potpuno druga priča. Nedostaci su svakako radno vrijeme i dežurstva koja, bez obzira na to jesu li nekad lakša ili teža, iscrpljuju. U privatnom sektoru ona su ipak nešto blaža jer nema segmenta hitne službe. I upravo je to velika mana: broj radnih sati i opterećenje koje često ide na štetu privatnog života.
Koliko se vaš posao mijenja kroz godine, pojavom novih znanstvenih i tehnoloških rješenja, i kako je prilagođavati se tome? Jesu li i edukacije veliki dio toga?
Apsolutno. Općenito, ne samo anesteziologija nego i medicina u cijelosti jedna je od struka u kojoj možemo u potpunosti koristiti blagodati tehnološkog napretka. Ona se zaista vrlo brzo mijenja, bilo u segmentu tehnologije, bilo u razvoju novih lijekova i metoda praćenja pacijenata. Primjena novih tehnologija i spoznaja vidi se u poboljšanju kvalitete praćenja i liječenja pacijenata te u smanjenju komplikacija naših postupaka, jer izvjestan broj njih nosi i po život ozbiljne rizike. Ako želite biti kvalitetan liječnik, bez obzira na to u kojoj se grani medicine nalazite, morate se doživotno educirati. Protok informacija i količina novih spoznaja te razvoj lijekova toliko su brzi da si jednostavno ne možete dopustiti da ih ne pratite, jer ćete inače vrlo brzo početi zaostajati u onome što radite. A to, na kraju, uvijek najviše osjete oni najvažniji u našem radu – pacijenti.
Izvrsnost bolnice Sv. Katarina u kojoj radite poznata je od ranije, a odnedavno je dio tog sustava i Skin & Regenerative Clinic. Što za vas znači rad u okruženju koje njeguje cjelovit pristup zdravlju i vitalnosti?
To je velika prednost ove ustanove jer je zaista ugodno raditi u okruženju u kojem se njeguje holistički pristup pacijentu. Veseli me što sada imamo i skin centar u sklopu Sv. Katarine jer mi je velika prednost što poznajem kolegice koje se time bave pa se mogu potpuno bezbrižno prepustiti njihovim rukama. Pojedine tretmane sam odmah isprobala. S obzirom na moj posao, koji sa sobom nosi stres i kronični nedostatak sna, te na hobi kojim se bavim, zbog kojeg sam često izložena štetnim utjecajima sunca i vjetra, mogu reći da je Skin & Regenerative Clinic moja mala oaza u koju uvijek mogu otići na osvježenje.
Koje usluge Skin & Regenerative Clinic najradije birate kada želite “reset” nakon napornog perioda?
Nažalost, zbog velikog nedostatka vremena nemam priliku koristiti blagodati Skin & Regenerative Clinic onoliko koliko bih htjela. No ono što sam dosad isprobala su skin boosteri, egzosomi i stimulatori kolagena, i moram reći da sam zaista oduševljena rezultatima. Imam još nekoliko tretmana na listi želja, a na prvom mjestu je barokomora koju jedva čekam isprobati, ali nikako ne dolazim na red.
Imali smo priliku čuti da slobodno vrijeme volite provoditi aktivno. Gdje ćemo vas najčešće naći nakon radnog vremena? Koja vam je omiljena aktivnost za prijelaz između radnog i slobodnog vremena?
Jako volim provoditi vrijeme u planinama i na stijeni, a tijekom tjedna, nakon posla, najčešće me možete zateći na Sljemenu, odnosno na Medvednici, gdje odrađujem kondicijske treninge. Budući da doma imam dvoje školaraca, kada su kod bake u Slavoniji, iskoristim priliku i nakon dežurstava odem na penjališta u blizini Rijeke. Moja velika ljubav je visokogorstvo, iako sam tek amater s velikom strašću. Svaki slobodan vikend, ako ga ne provodim s obitelji, provodim u visokim gorjima.
“Mi smo bića koja imaju tu sreću da se mogu razvijati i rasti tijekom cijeloga života, a iskreno vjerujem da je to moguće samo ako se usudimo iskoračiti van granica vlastite zone komfora.“
Odakle je došlo zanimanje za visokogorstvo? Koji su benefiti takvog hobija?
Visokogorstvu me privukla ljubav prema prirodi i potreba za stalnim propitkivanjem i pomicanjem vlastitih granica. Ljepota ovog hobija, osim uživanja u prirodi, leži upravo u tome što nas uči kako da budemo ponosni i ponizni. Lekcije koje nam priroda s vremena na vrijeme pruža u visokim gorjima podsjećaju nas koliko smo maleni, nemoćni i prolazni pred očaravajućom, a ponekad i zastrašujućom snagom prirode.
Što biste izdvojili kao najizazovnije u dosadašnjem penjačkom iskustvu, čemu vas to uči?
Svakako bih tu izdvojila uspon na Aconcaguu. Aconcagua je najviši vrh Južne Amerike, visok 6.961 m. To je tehnički potpuno nezahtjevan uspon, ali je težak zbog svoje ekstremne nadmorske visine, hladnoće i vrlo jakih vjetrova. Koliko znam, uspješnost penjanja je oko 40%. Svaki takav uspon tjera vas da pomičete svoje granice i da izlazite iz zone komfora, a mislim da je to osnovni preduvjet da napredujemo kao pojedinci. Tko god se bavi ovakvim hobijem, mora biti spreman uložiti ogroman trud i pripremu.
Na usponu će testirati svoje fizičke i prije svega mentalne granice i čvrstoću. Pojedinac može biti najspremniji na svijetu, a opet se može dogoditi da dođe doslovno 50 m od vrha i mora odustati radi vanjskih okolnosti na koje ne može utjecati. Upravo u tome je ljepota ovog sporta jer nas uči skrušenosti i tome kako zatomiti ego. Na kraju, ljepota je i u tome da uživate u prekrasnoj prirodi koju ne možete iskusiti niti doživjeti kroz ekrane, koliko god to pokušavali.
Prepoznajete li sličnosti između adrenalina na poslu i adrenalina na stijenama?
Itekako. Uzroci su možda različiti, ali adrenalin je zajednički nazivnik, baš kao i strpljenje te visoka razina koncentracije.
Koja su vaša omiljena afterwork mjesta?
Uvijek biram prirodu, Sljeme. Kad sam s djecom, onda je to Maksimir.
Vaš savršeni After5 – što, gdje i s kim?
S mojom obitelji, a onda, u pravilu, djeca biraju gdje.
FOTOGRAFIJE: Tatjana Bukvić
