Iz te je ideje nastao Spanx koji danas nudi više od 200 proizvoda, a sve je krenulo s bešavnim donjim rubljem za oblikovanje tijela. 2012., Sara Blakely, kada je imala 41 godinu, pojavila se na naslovnici Forbesa kao tada najmlađa žena na svijetu koja je zaradila milijardu dolara. 12 godina poslije, zauzima 22. mjesto na Forbesovoj listi najuspješnijih američkih poduzetnica, s neto vrijednošću od 1,1 milijarde dolara. 2021. Blackstone je kupio većinski udio u Spanxu, čime je vrijednost tvrtke porasla na 1,2 milijardi dolara, piše Business Insider. Interesantno, kako bi proslavila prodaju, Blakely je svim zaposlenicima Spanxa darovala dvije karte za prvu klasu Delta Airlinesa do bilo koje destinacije u svijetu te 10 tisuća dolara u gotovini.

No, iako se genijalnost Spanxa sada čini očitom, Blakely je trebalo dvije godine da netko prepozna vrijednost njezine ideje. I u svojem naumu uglavnom je bila usamljena.

“Nisam shvaćala da je prodaja telefaks uređaja od vrata do vrata zapravo postavila temelje za to da mogu biti izumiteljica i stvoriti proizvod koji nikada ranije nije napravljen te ga predstaviti na tržištu. Kada radite tako nešto, često ćete čuti riječ ‘ne’. Hladni pozivi koje sam upućivala prilikom prodaje telefaks uređaja poslužili su kao nevjerojatan trening za slušanje odgovora ‘ne’. Naučila sam da postoji formula i da morate proći kroz određenu količinu ‘ne’ odgovora da biste došli do ‘da’, stoga se nemojte obeshrabriti”, rekla je Sara Blakely za New York Magazine.

U to je vrijeme posjedovala krem hlače koje nikada nije nosila jer se kroz laganu tkaninu proziralo donje rublje. Jedne večeri, željna da premijerno pokaže hlače na zabavi, dobila je ideju. Uzela je par najlonki koje je morala nositi na poslu — nikada joj se nije svidio izgled šavova na prstima u sandalama, no cijenila je efekt koji su stvorile na stražnjici — odrezala je dio za stopala i odjenula ih ispod hlača. Iako su se rubovi najlonki cijelu noć rolali uz noge, bila je prilično sigurna da je dizajn kojeg je postigla nešto što bi, uz malo usavršavanja, druge žene rado platile.

Bez zaleđa vezanog uz dizajn ili znanja o tome kako započeti posao, Sara Blakely provodila je noći i vikende istražujući, odlazeći u trgovine s tkaninama, sastavljajući i testirajući prototipove, čak i pišući većinu svog patenta (na kraju je odvjetniku dala 750 dolara od svojih pet tisuća dolara ušteđevine kako bi razjasnila neke detalje).

U početku nije nikome rekla što radi:

“Intuitivno sam osjećala da trebam zadržati ideju za sebe i ne tražiti potvrdu od prijatelja i obitelji. Tako u ranoj fazi ego nije bio prisutan. Nisam trebala trošiti vrijeme braneći ili objašnjavajući svoju ideju – samo sam radila na njoj. Mislim da su ideje zaista ranjive u svojoj početnoj fazi razvoja.”

Njezin instinkt pokazao se točnim. Prijatelji oko nje i obitelj bili su, u najmanju ruku, sumnjičavi prema Spanx konceptu.

“Kada sam odlučila reći svima, proces je trajao već godinu dana. Čula sam stvari zbog kojih bi se, da sam ih čula prvog dana kada sam dobila ideju, možda samo zaustavila te bih i dalje prodavala telefaks uređaje”, govori Sara Blakely za New York Magazine i dodaje da se sjeća kako su je pitali:

“Draga, ako je to tako dobra ideja, zašto to netko drugi već nije napravio?”

“Čak i ako je ovo dobra ideja, potrošit ćeš ušteđevinu na nju, a veliki će te igrači na tržištu iskopirati za šest mjeseci i bit ćeš gotova.”

Sara Blakely priznaje da ju je skeptičnost uzrujala:

Ni odgovor kojeg je dobila od ljudi potrebnih za pretvaranje njezine ideje u stvarnost – nije bio ohrabrujući. Nakon što je saznala da se većina američkih najlonki proizvodi u Sjevernoj Karolini, tjedan dana je obavljala pozive i išla od tvornice do tvornice, u nadi da će pronaći nekoga tko bi bio voljan proizvesti proizvod temeljen na njezinom prototipu. Sve su tvornice bile u vlasništvu ili pod upravom muškaraca te nitko nije shvaćao njezinu ideju.

“To me, kao potrošača koji nikada nije razmišljao o tome tko proizvodi moje donje rublje, jasno uvjerilo zašto je bilo tako neudobno”, rekla je Sara Blakely, šokirana da se tajice testiraju na lutkama, umjesto na ljudima koji žive, dišu, znoje se…

“Dobila sam, zapravo, dodatni poticaj. Jer, kada sam vidjela koliko malo pažnje se pridavalo tome kako se osjećamo u odjeći, postala sam neka vrsta ‘križarke’ u svojoj želji da stvarno pokažem industriji da mnoge stvari mogu biti bolje za žene, samo da se pokaže malo ljubavi, pažnje i brige.”

No, još je uvijek trebala pomoć da dođe do pozicije s koje bi mogla transformirati industriju – a nije ju dobivala. U jednom trenutku, osjećajući se frustrirano zbog situacije koja je izgledala kao beskrajno odbijanje, Sara Blakely je kazala:

“Rekla sam svemiru, ‘Samo mi treba znak – daj mi znak trebam li nastaviti s ovom idejom ili ne’, jer sam bila na rubu snage. Nekoliko tjedana kasnije, uključila sam Oprah na televiziji. Tog je dana izrezala stopala na najlonkama i podigla nogavice da pokaže kako je napravila home made varijantu proizvoda na kojem sam radila. I pomislila sam, ne samo da je to najjasniji znak ikad, nego je došao od nekoga tko mi u životu mnogo znači. Od kada sam bila na fakultetu, vizualizirala sam da ću biti na The Oprah Winfrey Showu, ali nisam znala o čemu ćemo razgovarati. U redu, svemir je vrlo jasno rekao da moram nastaviti dalje.”

Poslije naizgled neuspješnog putovanja u Sjevernu Karolinu, Blakely je primila poziv od šefa jednog proizvođača kojeg je posjetila. Rekao je da je spreman proizvesti seriju onoga što danas znamo kao Spanx Original Footless Body-Shaping Pantyhose.

“Priznao mi je da je jedini razlog zašto je to učinio bio taj što ima tri kćeri. Ne znam je li mu bilo žao, ali rekao je da je ideju iznio svojim kćerima i one su rekle: ‘Tata, to je zanimljiva ideja, zapravo bi trebao dati šansu toj djevojci.’”, prisjeća se Sara Blakely.

S gotovim proizvodom i prepoznatljivim crvenim pakiranjem, tražila je mjesto gdje bi mogla prodavati. 2000. godine uspjela je pronaći shoppericu iz Neiman Marcusa koja je pristala na kratki sastanak. Isprva nije razumjela o čemu se radi pa je, osjetivši da bi mogla izgubiti svoju šansu, Blakely prekinula sastanak i zamolila shoppericu da odu do toaleta, gdje joj je pokazala kako bijele hlače izgledaju sa i bez njezinog proizvoda. Odgovor je glasio:

“Sada shvaćam, to je genijalno! Uzet ću ga za sedam trgovina.”

Sara Blakely kaže kako je odluka o plasiranju proizvoda u nekoliko Neiman Marcus bio prvi od nekoliko ključnih trenutaka njezine mlade tvrtke. Drugi se dogodio nekoliko mjeseci kasnije, kada ih je predstavila sama Oprah Winfrey na listi svojih omiljenih stvari za 2000. godinu. Nastup u emisiji donio joj je 20 tisuća narudžbi već prvog dana.

Tek je tada prestala prodavati telefaks uređaje.

FOTOGRAFIJE: Spanx, Instagram