Kako su seksualne radnice u Belgiji prve u svijetu dobile jednaka prava kao i ostali zaposlenici

“Toliko sam kaotična jer sam presretna”, kaže Victoria, bivša seksualna radnica i predsjednica belgijskog sindikata seksualnih radnica i radnika, UTSOPI, na kraju telefonskog razgovora za Dazed. Tema razgovora bio je zakon koji seksualnim radnicima u Belgiji daje ista prava kao i svim ostalim zaposlenicima: pravo na bolovanje, godišnji odmor, rodiljne naknade, mirovinu, zdravstveno osiguranje i naknadu za nezaposlene. Zakon je prvi takve vrste u svijetu.

“Mogla bih satima pričati o tome”, dodaje.

Naravno, Victoria – koja je kao eskort dama radila više od desetljeća prije nego što se povukla prije tri godine – nije bila “kaotična”. Ali bila je strastvena, angažirana i hrabro iskrena. Gotovo sat vremena govorila je o konkretnim učincima koje će ovaj zakon imati na živote i rad seksualnih radnika te je razmišljala o tome koliko bi njezin vlastiti rad bio drugačiji da je ovaj zakon postojao prije deset godina. To je sasvim razumljiva reakcija na ovaj radikalan i povijesni trenutak.

“Dok sam radila kao eskort dama, morale smo raditi u vrlo nesigurnim uvjetima”, nastavlja. “Ali sada imamo alate za borbu protiv iskorištavanja.”

Iako je promjena zakona odobrena u svibnju – sa 93 glasa za, 33 suzdržana i nijednim protiv – na snagu je stupila tek 1. prosinca ove godine. Novi zakon omogućit će seksualnim radnicama koje sudjeluju u fizičkom seksualnom kontaktu da rade pod ugovorom o radu, čime će dobiti pristup socijalnom osiguranju i zaštitu od izrabljivačkih poslodavaca.

Ovaj zakon dolazi nakon povijesne dekriminalizacije seksualnog rada u Belgiji 2022. godine, čime je Belgija postala tek druga zemlja na svijetu koja je to učinila na nacionalnoj razini (nakon Novog Zelanda, koji je dekriminalizirao seksualni rad 2003. godine).

Seksualni radnici i njihovi saveznici stoje iza ovog ogromnog postignuća. Sindikat seksualnih radnika UTSOPI, Violett, organizacija koja pruža medicinsku i socijalnu podršku seksualnim radnicima, te Espace P, grupa za zagovaranje prava seksualnih radnika, godinama su lobirali kod vlade i na kraju pomogli u izradi zakona o radu, pri čemu su seksualni radnici sudjelovali za stolom na svakom sastanku.

“To je poput šlaga na torti”, kaže Daan Bauwens, direktor UTSOPI-ja, koji je vodio pregovore o novom zakonu. “Bilo je puno teže dekriminalizirati seksualni rad jer smo morali promijeniti način na koji društvo gleda na njega.”

Borba za dekriminalizaciju dobila je zamah u Belgiji tijekom pandemije, kada su se, poput svojih kolega širom svijeta, seksualni radnici našli u situaciji da ne mogu raditi, ali nemaju pravo na nikakve državne programe potpore. Tada su sa svojim saveznicima izašli na ulice u znak protesta, što su mediji ubrzo prenijeli.

“Mislim da je to srušilo mnoge stereotipe o seksualnim radnicima”, kaže Bauwens. “To nisu bile prisilne, nijeme žrtve koje nemaju izbora ili vještina, već organizirani ljudi s jasnom političkom agendom.”

Prije 2022. seksualni rad nije bio ilegalan u Belgiji, ali iako seksualni radnici i njihovi klijenti nisu bili kriminalizirani, treće strane poput stanodavaca, odvjetnika, vozača i računovođa koji su radili s njima – jesu. Osim što je to njihov rad činilo značajno težim i opasnijim, također je značilo da seksualni radnici nisu imali nikakvog utjecaja na svoje radne uvjete.

“Dok sam radila za eskort agenciju, nisam mogla reći ne”, objašnjava Victoria. “Ako bih im rekla da želim koristiti kondom, ne bih dobila klijente. Nisu mi izravno zabranili da ga koristim, ali su mi rekli: ‘Ako radiš bez njega, imamo klijente za tebe, a ako ne, nemamo.'”

Victoria se prisjeća još jednog slučaja kada je, dok se klijent svlačio, primijetila da ima spolno prenosivu bolest.

“Nisam htjela obaviti posao pa sam mu rekla da ode liječniku i otišla”, prisjeća se. “Nazvala sam agenciju da im kažem kako sam otišla jer nije bilo sigurno ni za kolegicu – jer su jednostavno mogli poslati drugu djevojku tamo – ali umjesto podrške, nisu mi dali nijednog klijenta sljedeća dva tjedna. Kaznili su me [tako što su mi onemogućili] da zaradim novac.”

Mel, seksualna radnica koja na TikToku objavljuje o svom poslu, govori za Dazed o sličnim iskustvima koja je imala radeći u bordelima ili s eskort agencijama.

“Bila je obavezna oralna seks usluga bez kondoma, što prema novim pravilima više nije dopušteno. Također sam morala raditi s klijentima s kojima nisam htjela. Bio je jedan muškarac kojeg sam mrzila, ali [u bordelu] su mi rekli da ga ne smijem odbiti; a kada sam to ipak učinila, danima nakon toga nisam dobila nijednog klijenta.”

Osim svih radnih prava koja imaju i ostali zaposlenici, novi zakon o radu seksualnim radnicama pruža dodatne zaštite, uključujući: pravo da odbiju klijenta ili seksualni čin, pravo da prekinu seksualni čin u bilo kojem trenutku, pravo da izvedu seksualni čin na način koji žele (npr. uz korištenje kondoma) te, ako postoji opasnost za njihovu sigurnost, imaju pravo odbiti sjediti iza prozora ili oglašavati svoje usluge.

Poslodavac ne može otpustiti niti kazniti seksualnu radnicu ako se pozove na bilo koje od ovih prava. I, za razliku od drugih radnika u Belgiji, koji gube pravo na naknadu za nezaposlene ako dobrovoljno napuste posao, seksualna radnica sada može raskinuti svoj ugovor o radu u bilo kojem trenutku, bez otkaznog roka, i pritom zadržati pravo na naknadu. Seksualne radnice također mogu sačuvati anonimnost radeći pod ugovorima iz sektora horeca, koji ne spominju seksualni rad.

Postoje uvjeti o tome tko može postati poslodavac seksualnim radnicama, kao i pravila koja moraju poštovati. Prvo, moraju podnijeti zahtjev za priznanjem i imati registrirani ured ili podružnicu u Belgiji. Također, ne smiju imati kaznenu osudu za zločine uključujući, ali ne ograničavajući se na, seksualni napad, zlouporabu intimnih slika bez pristanka, voajerizam, zloporabu prostitucije, uključujući maloljetnike, ubojstvo, napad, mučenje, otmicu, krađu, iznudu i prijevaru.

Poslodavci također moraju poštovati tri ključna pravila: tijekom radnog vremena mora biti dostupan „referent“, osoba zadužena za organizaciju posla i sigurnost; svaka prostorija u kojoj seksualne radnice rade mora biti opremljena sigurnosnim alarmom ili, ako rade izvan lokacije, moraju dobiti mobilni sigurnosni alarm koji odmah kontaktira referenta; i, konačno, sindikati i organizacije koje pružaju podršku seksualnim radnicima moraju imati stalan pristup radnom mjestu.

Poslodavci ili treće strane podliježu kaznenom progonu ako financijski ili seksualno iskorištavaju seksualnu radnicu – primjerice, zahtijevaju seksualne usluge ili neuobičajeno visoke naknade za određenu uslugu.

“Ovaj zakon važan je korak naprijed za seksualne radnike u Belgiji”, kaže Anna Blus, istraživačica Amnesty Internationala za ženska prava i rodnu ravnopravnost u Europi.

“Ima potencijal da bolje zaštiti prava seksualnih radnika i može dovesti do poboljšanja njihove sigurnosti, zdravlja i životnog standarda.”

I Mel i Victoria nadaju se da će zakon utjecati i na to kako ih tretiraju policija i medicinsko osoblje. Mel priča o jednom slučaju kada je pokušala prijaviti klijenta policiji, ali su njezinu prijavu odbacili jer je “sama sebe dovela u opasnost” radeći kao seksualna radnica.

“Znači, samo zato što je ovo moj posao, netko me smije namamiti u opasnu situaciju?” pita retorički. “Ma, dajte, molim vas.” No sada, dodaje, “kad se dogodi nešto loše, morat će to shvatiti ozbiljno”. (Iako će vrijeme pokazati hoće li se stavovi zaista promijeniti u praksi.)

Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez dekriminalizacije, koja je, kako kaže Victoria, već pomogla promijeniti percepciju seksualnog rada u Belgiji. No novi zakon o radu ide dalje nego u bilo kojoj drugoj zemlji, službeno priznajući da je seksualni rad posao i napokon pružajući seksualnim radnicima temeljna radna prava koja zaslužuju.

“Vrlo je važno da seksualna radnica može reći: ‘Ovo je moja granica’, ‘To ne želim raditi’ ili ‘To nije način na koji želim to raditi'”, kaže Victoria.

Iako samostalni seksualni radnici nemaju pravo na ove beneficije (isto kao što ih nemaju ni drugi samozaposleni radnici), Victoria vjeruje da će zakon ipak pomoći u stvaranju “istog stava” države i javnosti prema njima.

“Vjerujte mi, već se promijenilo”, tvrdi. “Mnogi mladi ljudi s kojima radim kažu da uvijek koriste kondom. To je već velika razlika između današnjeg vremena i vremena prije dekriminalizacije.”

To, naravno, ne znači da je život seksualnih radnica u Belgiji sada lagan niti da je borba za njihova prava gotova. I dalje postoji ogroman stupanj stigme i diskriminacije, posebno u financijskom sektoru, gdje ovi radnici još uvijek ne mogu otvoriti bankovne račune, unatoč tome što je zakonski dopušteno. Također, kako je spomenuto, novi zakon ne pomaže svim seksualnim radnicima niti se bavi društvenim nejednakostima koje mnoge ljude i tjeraju da se bave seksualnim radom. Osim toga, kako je UTSOPI upozorio, postoji rizik da će lokalne vlasti iskoristiti riječi sigurnost i higijena iz zakona kako bi nametnule stroge regulative koje bi seksualni rad učinile gotovo nemogućim u njihovim općinama.

Ovo je, uostalom, kontroverzan zakon, piše Dazed, a kritičari optužuju zakonodavce da “normaliziraju” “u svojoj biti nasilnu profesiju” – zlonamjerno tumačenje koje, kako kaže Blus, “riskira poslati poruku javnosti i počiniteljima nasilja da seksualni radnici mogu biti zlostavljani bez posljedica”.

Ne može se poreći da je seksualni rad rizična aktivnost, no, primjećuje Mel, “postoje pravila i zakoni [u svim drugim aspektima našeg života] koji nas štite kao ljudska bića, pa ako je seksualni rad zaista tako opasno područje, zašto onda nema zakona koji ga štite?”

Ipak, čak i uz novi zakon, posla još ima.

“Iako su dekriminalizacija i zakoni i politike usklađeni s ljudskim pravima ključni koraci, oni nisu čarobno rješenje za sve povrede i zlostavljanja s kojima se seksualni radnici suočavaju, kao ni za diskriminaciju i stigmu koja ih prati”, kaže Blus. “Ostaje za vidjeti kako će se ovaj zakon provoditi u praksi.”

Blus dodaje da belgijske vlasti moraju pomno pratiti primjenu zakona, uz “značajnu uključenost sadašnjih seksualnih radnika, posebice iz marginaliziranih skupina”, koji se suočavaju s isprepletenim oblicima diskriminacije temeljenima na etničkoj pripadnosti, rasi, spolu i rodnom identitetu, invaliditetu, socioekonomskom statusu, migracijskom statusu ili konzumaciji droga.

“Koraci usmjereni na rješavanje sustavne diskriminacije i stigme također su ključni za unapređenje ljudskih prava seksualnih radnika.”

Ove goleme nejednakosti i nepravde ne mogu se promijeniti preko noći. Dekriminalizacija seksualnog rada u Belgiji bila je revolucionaran trenutak za seksualne radnike, a ovaj zakon o radu još je jedan korak naprijed prema postizanju jednakih prava u radu i društvu.

“Tek smo sada na početku velike tranzicije”, kaže Bauwens. “Postoji još mnogo uvjeta koje treba ispuniti kako bismo vidjeli konkretne učinke na terenu. Vrlo smo sretni što seksualni radnici imaju ta prava, ali to je trenutno još uvijek teorija; tek treba zaživjeti.”

Ali trenutno postoji razlog za slavlje.

“Probudila sam se u nedjelju ujutro (1. prosinca) i bila sam tako ponosna”, zaključuje Victoria. “Bila sam presretna, nisam se mogla prestati smiješiti. Nadam se da je ovo primjer i za druge zemlje. Ljudi zaslužuju raditi svoj posao na siguran način – uključujući seksualne radnike.”

FOTOGRAFIJE: Unsplash+, Pexels