Iskustva ljudi koje je zamijenio AI: Što im je donijela (i odnijela) umjetna inteligencija

Mateusz Demski (31) novinar iz Poljske

U razgovoru za The Guardian, Mateusz je rekao kako već deset godina radi kao freelance novinar, uglavnom pišući za časopise i portale o filmskim temama. Približno dvije godine vodio je jutarnju emisiju na Radiju Kraków dvaput tjedno. Bio je to samo dio njegovog posla, ali je u tome stvarno uživao, kaže. Emisija je bila posvećena kulturi i filmu, a gosti su im bili različiti sugovornici – od umjetnika do aktivista. Prisjeća se da je u prvoj emisiji koju je vodio 2022. razgovarao s Ukrajincima o ruskoj invaziji.

“U kolovozu 2024. dobio sam otkaz, zajedno s još desetak kolega koji su također bili angažirani honorarno. Rečeno nam je da je radio u financijskim problemima. Nisam to doživio preteško jer sam imao i druge izvore prihoda. No, nekoliko mjeseci kasnije čuo sam da Radio Kraków pokreće emisije koje vode tri AI lika. Svaki je imao generiranu fotografiju, biografiju i jasno definiranu osobnost. Nazvali su to „eksperimentom“ namijenjenim mlađoj publici”, govori Mateusz u intervjuu.

Jedna od prvih emisija bio je “intervju uživo” s poljskom pjesnikinjom Wisławom Szymborskom, dobitnicom Nobelove nagrade za književnost 1996., koja je preminula prije 12 godina. Koja je etička granica kad se koristi lik preminule osobe, pita se The Guardianov sugovornik. Szymborska je simbol poljske intelektualne kulture i to je izazvalo ogorčenje. Nije to mogao razumjeti jer radio stvaraju ljudi za druge ljude i smatra da avatari ne mogu zamijeniti iskustva emocije ni glasove.

Mateusz dodaje:

“Jedna od mojih otpuštenih kolegica je queer osoba. Jedan od novih AI avatara zvao se Alex – nebinarn(i) student(ica) i stručnjak/inja za queer teme. U Poljskoj još uvijek vodimo bitku za prava queer zajednice i kao novinari imamo odgovornost da takve teme predstavljamo stvarnim ljudima. Za moju kolegicu i LGBTQ+ zajednicu bilo je šokantno i štetno čuti da AI imitira njihova iskustva i znanje. Nekolicina nas koji smo dobili otkaz pokrenula je peticiju protiv radija, tražeći regulaciju i ukidanje AI emisija. Peticiju je potpisalo na desetke tisuća ljudi: glumci, novinari, umjetnici, ali i slušatelji. Stotine mladih jednostavno nisu željeli slušati emisije koje vodi umjetna inteligencija.”

Radio je u međuvremenu ukinuo AI likove, uglavnom zahvaljujući kampanji, a sada ga vode studenti. Kažu da je to dio mentorskog programa, ali jasno je da je to i jeftinija opcija od zapošljavanja profesionalnih novinara. Ipak, Mateusz misli da je i to bolje nego umjetna inteligencija. U Poljskoj još uvijek ne postoje jasni propisi o korištenju umjetne inteligencije. Ne zalaže se za regulaciju zato što je izgubio posao, nego jer ga brinu etička pitanja, dezinformacije i obmanjivanje publike. Realist je i nije potpuno protiv AI-ja. Misli da može imati svrhu i pomoći oko onih dosadnih, tehničkih dijelova posla. Međutim, smatra da umjetna inteligencija nikad neće moći zamijeniti našu znatiželju, kreativnost i emocionalnu inteligenciju.

Lina Meilina (30), ilustratorica iz Indonezije

“Crtam i slikam otkad znam za sebe. Još u vrtiću sam stalno nešto šarala, a već u osnovnoj školi crtala sam stripove i učitelji su znali da imam potencijala. Imam stroge, tradicionalne roditelje koji su mi govorili da se od umjetnosti ne može živjeti, ali ja sam htjela slijediti svoje snove. Danas radim ilustracije u anime stilu, a većina mojih prihoda dolazi od narudžbi – crtam unikatne likove za klijente, ali stvaram i vlastite”, govori Lina u razgovoru za The Guardian i kaže kako i prije pojave AI alata nije bilo lako.

U Indoneziji, naime, umjetnike često ne shvaćaju ozbiljno, a zakoni o autorskim pravima su slabi. Više je puta vidjela kako joj netko krade rad i stavlja ga na merch koji zatim prodaje preko stranica poput AliExpressa. Sama mora prijavljivati takve slučajeve, a sada je, zbog AI-ja, još teže dokazati autorstvo jer umjetna inteligencije može uzeti rad, malo ga izmijeniti – i više se ne radi o izravnoj kopiji.

“Za generativni AI prvi sam put čula prije nekoliko godina, gledajući YouTubera kako demonstrira softver Midjourney, koji stvara slike prema upisanim uputama. Zatražio je od programa da napravi ilustraciju u stilu strip-crtača Alexa Rossa. Rezultat je bio odličan – prepoznatljiv hiperrealističan stil i njegova paleta boja. Sjećam se da sam pomislila kako će to biti katastrofa”, prisjeća za Lina i kaže kako se prošle godine, kada je AI postao masovno dostupan, njezin opseg posla znatno smanjio. Za The Guardian je rekla:

“Prije sam imala i do 15 narudžbi mjesečno, a sada ih dobijem možda pet. Ljudi mogu uzeti tvoj rad, unijeti ga u AI program i dobiti nove verzije. Jedna moja pratiteljica nedavno je iskoristila AI kako bi prikazala moje likove u neprikladnom kontekstu. Pokušala sam to prijaviti, ali platforma je odgovorila da nije prekršen nijedan pravilnik o autorskim pravima.”

Jedna od glavnih platformi na kojoj freelance umjetnici pronalaze poslove nedavno je pokrenula kampanju pod sloganom “Nikoga nije briga koristiš li AI”, potičući i klijente i autore da prihvate alate umjetne inteligencije. Lina kaže kako je njoj stalo, baš kao i mnogim njezinim kolegicama. Kaže kako čak i indonezijska vlada koristi AI u umjetničke svrhe pa su nedavno objavili promotivni video za program besplatnih školskih obroka. Ideju smatra odličnom, ali joj se srce slomilo kada je vidjela da su koristili AI, umjetno da angažiraju talentirane indonezijske umjetnike.

“Radila sam u malom studiju kao storyboard umjetnica za TV reklame. Otkad se AI proširio, gledala sam kolegice kako ostaju bez posla jer su tvrtke počele koristiti Midjourney. Čak su i onima koje su ostale na poslu smanjili plaću – a ionako su primanja u jugoistočnoj Aziji niska. Možda je moja mama bila u pravu kad je rekla da ne bih trebala biti umjetnica. Morala sam tražiti dodatne izvore prihoda – trenutno izrađujem cosplay rekvizite po narudžbi. Volim ilustraciju, ali ako i dalje budem gubila klijentice zbog AI-ja, vjerojatno ću se potpuno prebaciti na izradu rekvizita”, zaključila je.

Annabel Beales (49), copywriterica iz Ujedinjenog Kraljevstva

“Svoj posao iz snova dobila sam 2023. godine, pisala sam sadržaj za jedan vrtni centar. Uglavnom sam radila na optimizaciji za tražilice i pisala savjete za vrtlarenje za njihov magazin i blog. Kolege su bili prijateljski nastrojeni, a radno vrijeme fleksibilno”, govori Annabel u razgovoru za The Guardian i dodaje kako je oduvijek voljela čitati i pisati:

“Odrasla sam na farmi bez televizije, pa sam stalno bila u knjižnici, čitajući knjige Judy Blume. Ako mi se kraj neke knjige nije svidio, sama bih ga prepravila. No tada nisam mislila da bih od pisanja mogla živjeti – tamo odakle dolazim bilo je teško probiti se u bilo što kreativno. Ljudi su uglavnom radili kao medicinske sestre ili u lokalnoj tvornici automobila. Iako sam htjela biti spisateljica, mama mi je uvijek govorila da moram imati plan B.”

Copywriting nije odmah došao na red pa je godinama je radila tajničke poslove i administraciju u javnom sektoru. Čula je da nekim prijateljima treba copywriter za njihove male biznise i počela razmišljati o pisanju kao ozbiljnom poslu. Upisala je online tečaj koji je koštao jednu Annabelinu mjesečnu plaću i trajao osam mjeseci, ali uživala je u kreativnosti koju je donosio. Nekoliko mjeseci kasnije zaposlila se u vrtnom centru. Radila je intervjue s raznim stručnjacima i pisala blogove o temama poput uzgoja krumpira ili sadnje drveća. Potpuno se posvetila poslu i uspješno prošla probni rok.

“Približno osam mjeseci nakon što sam počela, primijetila sam da imam sve manje posla. Jednog dana slučajno sam čula šefa kako kolegi govori: ‘Samo to ubaci u ChatGPT’. Marketinški odjel počeo je sve više koristiti AI za pisanje blogova, a mene su samo tražili da ih lektoriram. Sjećam se kako sam jednog dana šetala po prekrasnim vrtovima s menadžerom i pitala ga hoće li me AI zamijeniti. Uvjeravao me da mi je posao siguran”, prisjeća se.

Šest tjedana kasnije pozvali su je na sastanak s ljudskim resursima. Rekli su joj da je otpuštaju – odmah. Bilo je to neposredno prije Božića. Srećom, u siječnju je našla privremeni posao u administraciji, ali bilo joj je jako teško vratiti se na to nakon što je radila svoj posao iz snova.

“Danas je njihova web stranica otužna za gledati. Sav je sadržaj generiran AI-jem, samo suhoparne činjenice, bez ikakvog osjećaja ili ljubavi prema vrtlarstvu. AI me iskreno užasava. Srce mi se slama zbog mlađih generacija, oduzima se sve više kreativnih poslova”, govori Annabel koja danas radi kao osobna asistentica u istraživanju raka na jednom sveučilištu. Osjeća se stabilnije, ali žali što je uopće krenula putem copywritinga. Posao u vrtnom centru dobila je u trenutku kad joj je mama bila terminalno bolesna.

“Sjećam se da sam je pitala trebam li prihvatiti posao, iako bi to značilo da neću moći provoditi puno vremena s njom. Rekla mi je da slijedim svoje snove. Mislila sam da ću tamo ostati godinama, sve do mirovine. Kad se osvrnem, voljela bih da sam ipak više vremena provela s mamom”, rekla je za The Guardian.

Richie Tavake (31) voice actor iz SAD-a

Richie je deset godina trenirao kako bi postao voice actor, odnosno glasovni glumac. To je, kaže u razgovoru za The Guardian, vještina – njegov je posao unijeti iskrenost u priču koju priča:

“Nedavno sam posudio glas glavnom liku, Jessieu, u survival videoigri. Jessie doživi pad na snježnoj planini – kao njegov glas, moram razmišljati je li ozlijeđen, kako se osjeća i u kakvom je šoku.”

Mama ga je potaknula da upiše satove glume dok je još bio na fakultetu jer je oduvijek govorio kako bi to volio raditi. Odmah se navukao i nakon nekoliko semestara odlučio je ozbiljno posvetiti se glumi. Počeo je intenzivno trenirati dok je radio poslove u korisničkoj podršci kako bi si mogao platiti školovanje. Njegov prvi angažman u profesionalnom studiju bila je audio drama prema “Životinjskoj farmi” 2023. Bilo je to sjajno iskustvo, kaže, biti ozvučen i raditi u ansamblu.

“Učinak generativne umjetne inteligencije u mojoj industriji osjetio sam iz prve ruke. Nedavno sam slušao audio dramu u kojoj sam glumio i čuo svog lika kako izgovara rečenicu koju ja nisam snimio. Kontaktirao sam producenta, a on mi je rekao da je unio moj glas u AI softver kako bi generirao tu dodatnu rečenicu. Nije me prethodno pitao za dopuštenje. Kasnije sam saznao da je učitao moj glas na platformu kojoj su mogli pristupiti i drugi producenti. Tražio sam da ga uklone, no trebalo mi je tjedan dana i razgovor s pet različitih osoba da to postignem”, kaže Richie.

Sindikat glumaca SAG-AFTRA prošle je godine započeo štrajk protiv nekoliko velikih studija za videoigre jer su glasovni glumci bili nezadovoljni nedostatkom zaštite od AI tehnologije. Razvojni timovi mogu snimiti glumce, a zatim pomoću umjetne inteligencije generirati dodatne snimke iz tih početnih zvučnih isječaka. Glumci za to ne dobiju nikakvu naknadu i gube poslove. Richie je bio svjedok takvih situacija:

“Jedan mi je klijent otvoreno rekao da su počeli koristiti AI za glasove jer je brže. No, kad su likovi dobro napisani i odlično odglumljeni, ljudi se s njima povežu. Uzmimo za primjer Batmana, kojeg je u animiranoj seriji glasom utjelovio pokojni Kevin Conroy. Ljudi su cijenili njegov rad jer je tom liku udahnuo život. Kad se to radi kako treba, ljudi će to znati prepoznati i bit će spremni platiti.”

U priču dodaje i pitanje različitosti. Richie je Amerikanac samoanskog porijekla i kaže da ne bi bio sretan da čuje kako AI generira samoanski glas – to bi moglo biti netočno, pa čak i uvredljivo.

“To su samo brojevi i riječi koji oponašaju kulturu u kojoj sam odrastao. Sjajan primjer kako to treba izgledati je videoigra Ghost of Tsushima, koja se temelji na Japanu. Svi glumci bili su japanskog podrijetla, povezani s kulturom te su unijeli iskrenost u priču. AI to ne može replicirati. To je stroj – on nema to nasljeđe i nikada ga neće imati”, poručio je Richie.

Jadun Sykes (28), grafički dizajner iz Ujedinjenog Kraljevstva

“Kao dijete sam uvijek bio sklon umjetnosti – crtao sam, izrađivao skulpture od plastelina. Na fakultetu sam studirao dizajn videoigara i likovnu umjetnost i tada sam doslovno upao u ‘zečju rupu’ Photoshopa. Bilo je zabavno, bio sam dobar u tome i odlučio sam od toga napraviti karijeru. Počeo sam raditi u jednoj tvrtki kada sam imao 21. To je bila platforma za izradu landing stranica i email predložaka, a moj je posao bio dizajnirati te predloške i raditi prilagođene projekte za klijente”, govori Jadun u razgovoru za The Guardian.

Kad se pojavila generativna umjetna inteligencija, tvrtka je bila vrlo glasna u promoviranju njezine upotrebe kao alata koji klijentima pomaže da budu kreativniji. Kako se bave digitalnom automatizacijom, razvoj AI-ja im se prirodno uklapao u poslovni model. Znao je da uvode AI za pisanje emailova i generiranje slika, ali Jadun nikad nije pomislio da će ga zbog toga otpustiti – bio je tamo šest godina i jedini je grafički dizajner u tvrtki. Otpuštanje ga je potpuno zateklo: jdnog dana mu je HR rekao da njegova uloga više nije potrebna jer većinu njegovog posla sada može odraditi AI.

“Snimio sam video za YouTube o svom iskustvu i on je postao viralan. Primio sam stotine poruka od drugih grafičkih dizajnera u sličnoj situaciji. Tada sam shvatio da nisam jedini, to se događa diljem svijeta i ima ogroman psihološki utjecaj. Išao sam na faks, učio, radio šest godina… Je li to sve bilo uzalud?”, pita se Jadun.

Nakon otkaza mjesecima je tražio novi posao. Nije bilo ništa u grafičkom dizajnu, ali je našao posao content creatora u tvrtki koja proizvodi računala. Danas snima videa, intervjuira zaposlenike i vodi društvene mreže. Ovdje se ne boji za svoju poziciju – njegovi se poslodavci protive zamjeni ljudskih radnih mjesta umjetnom inteligencijom. Koriste AI samo da poboljšaju ono što je čovjek stvorio, recimo, za uklanjanje kabela u pozadini fotografije proizvoda. Nikad ne bi, kaže, objavili sliku koju je AI u potpunosti generirao, što je ono što njegova bivša firma sada radi.

“Moj savjet svakom grafičkom dizajneru je: naučite što više različitih vještina. Morate biti spremni”, poručio je Jadun u razgovoru za The Guardian.

FOTOGRAFIJE: Instagram, Pexels, Unsplash+