Prodala je zaručnički prsten da bi osnovala svoju tvrtku. Iako priča o uspjehu, nije sve bilo tako “picture perfect”

Vicky Tsai, osnivačica brenda Tatcha

Naravno, pomogla je i autentična priča, gotovo filmska. Vicky Tsai prodala je prsten i krenula od nule, umjesto agresivnog marketinga govorila je o zahvalnosti i poštovanju prema tradiciji, a od prvog je dana kroz brend njegovala i humanitarnu notu. Naime, kroz suradnju s organizacijom Room to Reed, financirali su školovanje djevojčica diljem svijeta, a Tatcha je postala više od same kozmetike, odnosno brend koji je simbol promišljenijeg, nježnijeg pristupa ljepoti. Iako rođena kao mali projekt iz garaže, u samo nekoliko godina Tatcha je prerasla u globalni fenomen koji su prigrlili i tržište i slavne osobe.

Proizvodi kao što su The Dewy Skin Cream i The Rice Polish dospjeli su na police Sephore, ali i u rutine slavnih poput Meghan Markle i Selene Gomez, a Tatcha je postala sinonim za mindful luxury. Teksture koje se stapaju s kožom, lagani mirisi, pažljivo birani sastojci iz Japana, sve je to omogućilo da brend bude više od obične njege, nešto poput malog rituala. Prije nego što su mnogi brendovi počeli govoriti o “self-careu” i “ritualima”, Tatcha je već imala proizvode koji su uključivali meditativni aspekt. Vicky Tsai je svaki proizvod povezivala s japanskom tradicijom – od listića zlatne folije do kamelijinog ulja i rižinog praha. Kupci nisu samo kupovali kremu, nego učili o filozofiji života, a taj je spoj bio ključan za zapadno tržište.

Upravo ta autentičnost i globalni rast privukli su pažnju korporativnih divova pa je 2019. godine Unilever otkupio Tatchu u akviziciji vrijednoj oko pola milijarde dolara. Bila je to potvrda statusa brenda koji je iz garaže izrastao u luksuzni globalni fenomen, ali i početak nove, izazovne faze u Vickynom životu.

Prodaja zaručničkog prstena kao čin vjere u ideju

Vratimo se još malo potezu s kojim je sve krenulo. Kada je donijela odluku o pokretanju vlastitog brenda, Vicky Tsai nije imala ni investitore ni sigurnu financijsku pozadinu. Sve što je imala, doslovno je prodala: zaručnički prsten, automobil, kuću, namještaj… U to je vrijeme radila nekoliko poslova paralelno, istovremeno razvijajući ideju o njezi kože inspiriranoj japanskim ritualima koje je otkrila na putovanju u Kyoto. U priči o brendu Tatcha kažu:

“Jednog jutra 2009. godine, Vicky Tsai probudila se i odlučila: „Biram sreću.“ Desetljeće provedeno u korporativnom svijetu ostavilo ju je iscrpljenom, razočaranom i s teškim oblikom dermatitisa koji je svakodnevno liječila steroidima i antibioticima. U potrazi za mirom i ravnotežom otputovala je u Kyoto, gdje je otkrila filozofiju svjesne njege koja joj je promijenila odnos prema vlastitoj koži – i prema životu.”

Njezin je potez mnogima djelovao nerazumno, ali za Tsai je bio pitanje preživljavanja i imao je smisla. Nakon godina provedenih u korporacijama, u Japanu je pronašla mir, ali i viziju. S timom znanstvenika i kulturnih savjetnika počela je proučavati prirodne japanske sastojke i rituale koji su je izliječili iznutra i izvana. U to vrijeme, kaže, radila je i po 18 sati dnevno, a prve narudžbe pakirala s prijateljima u garaži. Tek nakon nekoliko godina, Tatcha je počela dobivati prepoznatljivost, no Tsai je priznala da joj je trebalo gotovo deset godina da si počne isplaćivati plaću. Danas se priča o prodaji prstena prepričava kao simbol početaka Tatche, ali i podsjetnik da je iza svake “overnight” uspješnice obično desetljeće upornog rada i puno osobnog rizika.

Tatcha je od početka bila poslovno promišljena. Tsai je prepoznala snagu direktne komunikacije sa zajednicom pa je brend izgradio lojalnu bazu kupaca putem ručno pisanih zahvalnica i pažljivo kreiranih e-mailova koji su više nalikovali pismima nego promocijama. Umjesto klasičnog oglašavanja, ulagali su u edukaciju i storytelling: svaka formula imala je povijesnu pozadinu i znanstvenu potkrepu. Ta kombinacija autentičnosti i strateškog pozicioniranja donijela je Tatchi status “kultnog brenda” prije nego što je to postao trend. Kada su ušli u Sephoru, Vicky Tsai je inzistirala da zaposlenici prođu edukaciju o japanskim ritualima i filozofiji brenda, čime je iskustvo kupnje postalo poput rituala.

Druga strana priče o uspjehu

Međutim, Vicky Tsai nedavno je progovorila i o drugoj strani priče o uspjehu; o emocionalnoj i fizičkoj cijeni uspona na sam vrh industrije. 2019. godine prodala je tvrtku za pola milijarde dolara i mnogi su pomislili kako je time ostvarila svoje snove. No, upravo su godine koje su uslijedile bile najteže u njezinu životu, piše ELLE. Na nagovor investitora povukla se s mjesta direktorice, a dvije godine kasnije ponovno su je pozvali da spasi tvrtku kad su prodaja i moral zaposlenika drastično pali. Povratak je bio uspješan, ali i skup. Tsai je rekla:

Prodaja tvrtke, rekla je u razgovoru, zvuči kao ostvarenje američkog sna. No, sve ovisi o tome zašto je netko uopće pokrenuo tvrtku:

“Neki ljudi pokreću tvrtke s vrlo jasnim ciljem – imaju plan, žele brzo zaraditi i ne planiraju dugo ostati. Za njih je prodaja trenutak isplate, kraj priče. Kod mene to nije bilo tako. Nisam to tada znala, ali Tatchu sam stvorila jer sam trebala mjesto na svijetu u kojem mogu postojati, biti okružena ljudima koje cijenim i ne morati brinuti da će me netko poniziti, kao što se događalo dok sam radila na Wall Streetu. To je postao moj drugi dom.”

“Kada prodaješ tvrtku”, rekla je u intervjuu Vicky Tsai, “ne gubiš samo posao, nego zajednicu, identitet i osjećaj pripadnosti. Svi ti, kaže, čestitaju, govore da si bogata i sretna, no u sebi tuguješ, a pritom nitko ne dopušta da kažeš da ti je teško”. U nastavku razgovora, Vicky Tsai prizanala je da je godinama živjela s osjećajem da nije dovoljno dobra, iako su rezultati njezina rada govorili suprotno. Tek kad su joj ulagači oduzeli tvrtku i doveli “iskusne” direktore koji su je kasnije gotovo uništili, shvatila je vlastitu vrijednost:

“Promatrati ih kako vode moju tvrtku bilo je poput A/B testa – isti uvjeti, ista industrija, ali potpuno pogrešni rezultati. Tada sam napokon shvatila da problem nije bio u meni.”

Danas im je, govori, zahvalna jer joj je to iskustvo napokon izliječilo imposter sindrom. No, povratak na vrh bio je bolan. U dvije godine, koliko je preokret trajao, Vicky Tsai imala je spontani pobačaj te se razvela. Nitko, kaže, ne govori o cijeni rada u svijetu koji je toliko dehumaniziran i ističe kako je vrijeme da se o tome progovori. Nakon godina rada bez predaha, naučila je usporiti. Umjesto da se budi u 4:30, sada dan počinje u 6:30 sati:

“Nije to zato što vodim lagodan život, nego zato što mi se živčani sustav napokon smirio. Počela sam trenirati borilačke vještine, pet do šest puta tjedno, to mi pomaže izbaciti bijes. To je zdravo i oslobađajuće.”

Perimenopauza ju je, kaže u razgovoru za ELLE, oslobodila potrebe da ugađa drugima i uklapa se u tuđe predobžbe o tome kakva bi žena trebala biti. Danas otvoreno govori i o traumama koje je proživjela kroz godine: o zlostavljanjima, napadima i osjećaju ranjivosti koji je obilježio njezinu ranu mladost. Morala je, rekla je, tugovati za svim verzijama sebe koje su preživjele nasilje, bilo fizičko, bilo profesionalno. Tek kada si je to priznala, mogla je naučiti ponovno voljeti. Danas je i njezin odnos prema bogatstvu potpuno drugačiji:

“Moj učitelj feng shuija uvijek kaže da je novac energija. Ako je imaš premalo, ne možeš živjeti; ako je imaš previše, može te spaliti. Mene ne zanima tko ima skuplje stvari. Pravo bogatstvo, za mene, znači da djevojke i žene koje dolaze poslije mene žive bolje nego što sam ja živjela. To je jedino što zaista vrijedi.”

Nakon spontanog pobačaja, Vicky Tsai uvela je dopust za sve zaposlenike koji proživljavaju isto. U to je vrijeme, prisjeća se, radila sto sati tjedno i znala je da je njezino tijelo jednostavno iscrpljeno. Kada je zatražila bolovanje, iz HR-a su joj rekli da nemaju politiku u slučaju takvih situacija, što ju je šokiralo. Odmah ju je promijenila i potaknula Unilever da učini isto za sve svoje brendove jer, naglašava, promjena počinje kada govorimo o takvim stvarima bez straha i osude.

Danas je Tatcha u novoj fazi koja se fokusira na dugovječnost i borbu protiv starenja:

Danas, kao majka petnaestogodišnje kćeri, Tsai otvoreno govori o nazadovanju koje primjećuje u društvu i industriji ljepote. Smatra da se ponovno vraćamo idealima koji potiču nezdravu mršavost, opsjednutost dijetama i filtriranim izgledom, te da se mladim ženama ponovno nameće nerealna slika o tome kako bi trebale izgledati. Njezin je cilj, kaže, upotrijebiti vlastito iskustvo, utjecaj i resurse kako bi se tome suprotstavila – i pomogla stvoriti svijet u kojem će njezina kći, i generacija koja dolazi, moći slobodnije odrastati.

Tatcha Longevity Serum

FOTOGRAFIJE: Instagram, Tatcha