Prije nekoliko godina uporno sam otvarala svoj prepuni ormar i nikad ništa nisam imala za odjenuti. Prije nekoliko godina gušila sam se u količini odjeće, obuće i općenito stvari u svom domu. Isto tako, prije nekoliko godina sam neprestano naručivala novu odjeću i obuću i kupovala dekoracije. Prije nekoliko godina donijela sam jednu veliku odluku – provesti godinu dana bez kupovine odjeće i obuće. Tada još nisam smatrala da su mi dekoracije toliki problem.
Moja godina bez kupovine
Moja odluka, kao i manje-više sve moje tako velike odluke, bila je ishitrena i imala je samo 1 cilj: smanjiti količinu stvari u ormaru. Ideja je došla nakon što sam ponovno zaključila da nemam što obući za posao, a ormar je bio prepun odjeće. Još se sjećam večeri kad sam mužu rekla: od sutra počinje moja godina bez kupovine odjeće i obuće, uz pravilo: mogu kupiti 3 stvari i dopušteno je kupovati donje rublje, čarape i najlonke. Nasmijao mi se i rekao da nema šanse. E tu je moj inat proradio i krenula je jedna velika avantura koja mi je u mnogočemu promijenila život.
Krenula sam ambiciozno. Preskočila sam prva ljetna sniženja i bila sam strašno ponosna na sebe. No, neću lagati, bilo je dana kada sam listala web shopove i lomila se sama u sebi da li da iskoristim mogućnost kupnje ili ne. Prva 3 mjeseca neprestano sam bila u fazama – kada sam ili hrabro koračala svojom odlukom ili se lomila da nešto kupim. Nakon 3 mjeseca je postalo lakše. Lakše je postalo i kad sam počistila svoj ormar i izvukla 3 velike vreće odjeće i obuće koju više neću nositi. Odjednom, moj ormar je prodisao. A paralelno s njime i ja. Doduše, došlo mi je i da pustim koju suzu kada sam okvirno zbrojila novce koje sam zajedno s odjećom proslijedila na druge adrese.
Odlučila sam, od sada ću pametnije. Godinu ću iskoristiti da iznosim odjeću koju imam u ormaru, pametno napisati popis odjeće koja mi je zaista potrebna i na kraju racionalizirati potrošnju. I prije svega, vratiti onu staru kreativu kada biram svakodnevne kombinacije.
Nekada, kada web shopovi i ponuda u trgovinama nije bila toliko bogata, morali smo biti jako kreativni u svojim kombinacijama. A sada, sve što zamislimo, u nekoliko klikova kupimo. Ako nema na jednom shopu, bit će na drugom. Web shopovi se otvaraju iz dana u dan, ponuda je ogromna, sve je dostupno. Možemo kupovati, besplatno mijenjati, vraćati. Kupujemo samo za jednu priliku. Kupujemo impulzivno. ”Znamo” da nam treba, iako realno, zaista ne treba, ali popusti su predobri i prilika je koja se ne propušta. Odjednom, pronađete se u hrpi paketa, vaš ormar puca, a vi i dalje nemate ništa za obući.
365 dana bez kupovine proletjelo je brzinom munje, iskoristila sam 1 kupnju od 3 dopuštene – jer sam imala 1 zaista važan događaj, i to svega nekoliko dana prije isteka godine. Godinu dana sam završila s popisom stvari koje mi trebaju, s još manje stvari u ormaru, jer sam još jednom počistila i ovo što je ostalo, i bez neke velike svote na računu. Ali s puno novih lekcija. Naučila sam odgoditi kupnju. Naučila sam što mi je trenutna želja/potreba, a što mi je zaista bitno. Naučila sam pokloniti si neke skuplje komade u kojima uživam i nosim ih. Naučila sam da nije potrebno imati 30 majica, kada ih i tako ne stignem sve iznositi. Naučila sam reducirati nepotrebne zalihe. Naučila sam da se u mojem ormaru već skriva blago, jer sam pametno napravila popis i nakon te godine kupovala po njemu. Naučila sam da je sasvim u redu 2x ili više pojaviti se u istoj kombinaciji.
I da, svi su očekivali da će se ova godina vidjeti i na računu, ali nije. Iako nisam sebi ništa kupovala, jesam drugima. Kupovala sam i stvari za stan, posebno ukrase. No, ako se vratimo na početak – moj cilj i je bio smanjiti količinu stvari u ormaru. Svoj fokus uopće nisam usmjerila u štednju, glupo, znam. To sam naučila tek u godinama kasnije. Sada puno pametnije baratam svojim financijama. Prije nego nešto kupim, nevezano uz koji segment, pogledam imam li isto ili slično već doma. Puno više planiram. Kupujem pametnije i dugotrajnije.
Ipak, smatram da je ovo odluka koja mi je promijenila život! Naučila me puno važnih lekcija s kojima sam sazrela.
1. Odgađam kupnju. Opcija ‘favorites’ je apsolutno najbolja ikada, jer osim što možemo pratiti cijenu proizvoda, odgađamo kupnju i imamo vremena razmisliti treba li nam nešto zaista. Favorites je moj omiljen način kupovine, jer kada poklikam sve svoje favorite, zadovoljim se željom za kupovinom. Stvari u favoritsima mi stoje po nekoliko mjeseci, neke mi se prestanu sviđati, a za većinu zaključim da nema potrebe za njima i ne kupim ih.
2. Ima li ta stvar mjesto? To mi je jedna od prvih pomisli. Ako željenu stvar nemam gdje smjestiti, niti ju ne kupujem. Pritom uvijek pazim i na preglednost ormara, ne želim više imati zatrpan ormar u kojem ne mogu ništa pronaći. I ovo pravilo prenosim na sve, ne samo odjeću i obuću, već i na dekoracije ili stvari za kuhinju.
3. S čime ću kombinirati? Ako u glavi nemam odmah 5 kombinacija/situacija u kojima ću nositi tu stvar, niti ju ne kupujem. Odlazak na vjenčanje za mene ne znači nova haljina, već kombiniranje stvari u ormaru, što nas dovodi do iduće.
4. Zavirim u ormar. Možda se u tvom ormaru već nalazi slična stvar, zbog detalja nema potrebe kupovati duplo.
5. Kupujem kvalitetno, a ne u trendu. Posao i životni stil mi dopuštaju da kupujem klasične komade koji traju vječno, stoga sve svoje odjevne komade nosim godinama. I na kraju se puno ugodnije osjećam kada odjenem te iste stvari.
6. Prenijela sam ovaj način razmišljanja na sve. Od kupovine odjeće do blagdanskih dekoracija. Recikliram. Poigram se sama. Internet vrvi idejama i uputama. Božić neće biti sretniji ako si potrošila dodatnih nekoliko stotina/tisuća kuna na dekoracije koje ti se iduće godine neće sviđati.
7. Dijete. Kao majci djevojčice bilo mi je jako teško oduprijeti se kupovini baš svake haljine, majice ili tajica koje su me oduševile. Bilo mi je teško oduprijeti se kupovini nepotrebnih igračaka čije veselje traje samo dok se raspakiraju. Naučili smo kćer i sebe racionalizirati kod želja i pametno birati. Biramo igračke s kojima znamo da će se igrati, a odjeće ima dovoljno za sve prilike i da je baš uvijek čista i uredna. I sve stane na 3 police. S druge strane, vrlo rado ulažemo u njenu edukaciju.
8. Vraćam ako nisam sigurna. Iako mi je sve išlo u prilog prije nego sam naručila neku stvar, kada mi je stigla u ruke, ljubav se jednostavno nije dogodila. Umjesto da mi ostane u ormaru i čeka svoj trenutak, vratim. A novce koji sjednu na račun prebacim na štednju.
9. Automatska štednja. Sve ono što nisam svladala u godini bez kupovine, svladala sam u zadnje 2 godine. Iako nikad nisam bila u minusu niti plaćala obročno, na mojem računu nikada nije bila neka velika svota, jer sam uvijek nešto kupovala. Moja banka ima izvrsne načine štednje – sama odabirem koliko će mi svaki put kad provučem karticu prenijeti na štedni račun, oročim na 6 mjeseci i malo pomalo uštedim zaista impresivnu svotu. Svoju štednju kombiniram s troškovima koji će stići u razdoblju za 6 mjeseci, npr. dječji rođendan, početak školske godine, zimovanje…
10. Čistim ormar redovito. Stan. Podrum. Odvojim vikend i hladne glave krenem u borbu s pretjeranom količinom stvari koje posjedujem. Tek pogled na vreće stvari koje ću iznijeti me osvijestio koliko sam novaca bacila u vjetar. A onda zaboravim to i krenem pametnije. I da, kao bonus, doslovno sam prodisala. Dodatni plus – manje stvari, manje čišćenja.
11. Pronašla sam jeftin hobi. Nakon što sam godinama navečer prije spavanja surfala i gubila vrijeme pretražujući web shopove, sada navečer uglavnom čitam knjige. Ili izrađujem nešto kreativno. Članarina za knjižnicu je samo 50 kuna godišnje.
Ušli smo u Novu 2023. godinu, vrijeme kada većina ljudi donosi nove odluke, možda i vi budete jedni od onih koji će se odlučiti upravo za ovaj projekt!
FOTOGRAFIJE: Pexels
