Do 2030. Pariz planira realizirati ambiciozan projekt: oko 60.000 parkirnih mjesta bit će pretvoreno u zelene površine. Na pojedinim ulicama nestat će tek nekoliko parkirnih mjesta, dok će se druge, poput Rue de Meaux – nekada “obrubljene” parkiranim automobilima s obje strane – transformirati u male parkove. Fast Company je razgovarao s Christopheom Najdovskim, zamjenikom gradonačelnice Pariza Anne Hidalgo. Nekad na čelu gradske prometne strategije, danas je odgovoran za zelene površine i bioraznolikost. Tema razgovora bila je transformacija pariških ulica u sklopu šireg plana prilagodbe grada na klimatske promjene.
Vlasti žele ohladiti Pariz
Još prije deset godina u Parizu su prepoznali potrebu za djelovanjem kako bi se suočili s velikim izazovima – od zagađenja zraka do posljedica klimatskih promjena, uključujući sve češće toplinske valove i poplave. Gradovi su desetljećima bili prilagođavani automobilima, no ta strategija više nije bila održiva pa je bilo nužno redefinirati pristup urbanom prostoru.
“Uz podršku gradonačelnice Anne Hidalgo, koja je posvećena poboljšanju kvalitete zraka i života građana, krenuli smo u radikalno smanjenje prostora namijenjenog automobilima, preusmjerivši ga na druge svrhe. Gradili smo nove biciklističke staze umjesto automobilskih traka, proširivali nogostupe za pješake i započeli masovnu sadnju stabala kako bismo ohladili grad”, rekao je Christophe Najdovski.
Najdovski ističe kako ga uvijek iznova oduševljavaju reakcije prijatelja i obitelji koji godinama nisu posjetili Pariz:
“Kada dođu, kažu: ‘Wow, kakva ogromna promjena!'”
Projekt transformacije grada temelji se na spoznaji da su urbani prostori iznimno ranjivi na posljedice klimatskih promjena. Pariz nije pripremljen za temperature iznad 40°C, a budućnost bi mogla donijeti još ekstremnije uvjete.
Hlađenje grada jedan je od ključnih odgovora na ovaj izazov, objašnjava Najdovski:
“To znači uklanjanje asfalta kako bismo otvorili prostor za tlo i zasadili više drveća. Ne želimo samo više zelenih površina; cilj nam je pretvoriti Pariz u ‘vrtni grad’, gdje priroda ulazi u svaku ulicu, trg, krov i zid. To je najbolji način za borbu protiv klimatskih promjena.”
“Zamislite da je svaki parkirani automobil zamijenjen stablom. Ako to imate na umu, možete zamisliti kako bi mogao izgledati grad budućnosti.“
Otpor postoji, ali postoji i svijest o potrebi za promjenom
Otpor, komentira zamjenik gradonačelnice za Fast Company, uvijek postoji, ali većina građana podržava ideju davanja više prostora prirodi, čak i unutar gradskih sredina. Svijest o potrebi za promjenom značajno je porasla nakon učestalih toplinskih valova i velike suše koja je pogodila zemlju. Iako ne raspolaže točnim brojkama, Najdovski procjenjuje da je dosad uklonjeno nekoliko tisuća parkirnih mjesta.
“Plan nam je smanjiti broj parkirnih mjesta i ukloniti asfalt kako bismo spriječili poplave uzrokovane jakim kišama. No to je i pitanje korištenja javnog prostora – što bismo radije imali: stablo koje koristi svima ili automobil? Javni prostor treba biti mjesto koje svi zajedno dijelimo”, rekao je Najdovski.
Kroz projekt se nastoje stvoriti “oazne zone” uklanjanjem asfalta iz školskih dvorišta, sadnjom drveća i pružanjem rashlađenih mjesta za igru. Školska dvorišta, objašnjava Najdovski, često su urbani toplinski otoci. Osim za djecu, neka se dvorišta vikendom otvaraju za zajednicu i pretvaraju u male vrtove ili rashladne zone. Promjene su donijele i poboljšanja u bioraznolikosti. Ozelenjivanjem grada, Pariz je zabilježio povratak životinjskih vrsta poput lisica, ježeva i nekoliko vrsta ptica. Također, grad više ne koristi pesticide u vrtovima, što je rezultiralo povećanjem broja pčela.
Što se tiče utjecaja na prometne navike građana, Najdovski ističe:
“U Parizu većina građana koristi javni prijevoz, bicikl ili hoda. Sada se više putuje biciklom nego automobilom – 11% biciklom, a samo 4% autom. To je rezultat odluka donesenih prije 10 ili 15 godina.”
Pariz prije 15 godina nije bio posebno prilagođen biciklistima.
“Neki su govorili da Pariz nije Nizozemska”, prisjeća se Najdovski.
“Nizozemska je 1970-ih također imala problema s prometnim nesrećama i sigurnošću te su uveli politike za smanjenje ovisnosti o automobilima. To je pitanje političke volje i kulturnih promjena. Možda nećemo imati grad potpuno bez automobila, ali možemo imati grad s mnogo manjom ovisnošću o njima. Ako je Pariz to mogao, mnogi drugi gradovi mogu napraviti isti korak”, poručio je.
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash
