Na spomen commutea, opcije koje nam prve padaju na pamet su autobus, vlak, tramvaj i automobil. No, nedavno sam u reels videu full time putnice i travel influencerice Vanne Bojović vidjela kako stanovnici Basela u Švicarskoj s posla idu – plivajući, odnosno plutajući rijekom Rajnom, što je postalo i atraktivna turistička aktivnost.
Informacija me odmah zaintrigirala pa sam poželjela doznati više, a iznenadila je i Vannu koja je napisala da je nakon 120 proputovanih zemalja, u najvećem šoku ostala upravo u Švicarskoj, kada je vidjela ovaj neočekivani prizor! Nekoliko je razloga zašto se Švicarci odlučuju na taj potez: u vrućim se danima žele rashladiti, rekreirati, ali i izbjeći plaćanje skupog javnog prijevoza. Dakle, umjesto opcije prijevoza automobilom, autobusom ili vlakom, lokalci svoje stvari stavljaju u plutajuću vreću koja će ih održati suhima, skaču u Rajnu, rijeku na kojoj Basel leži, i plutaju nizvodno kako bi stigli doma. Povratak s posla plivajući, odnosno plutajući, postao je također i velika turistička atrakcija.
Basel, grad u kojem je plutanje način commutea
The Guardian piše kako švicarske vlasti već desetljećima, u gradovima poput Basela, Berna, Ženeve i Züricha, omogućavaju pristup rijekama i osiguravaju sigurnost plivača. Razvoj gradova u osamdesetim godinama prošlog stoljeća uključivao je izgradnju postrojenja za obradu otpadnih voda i preusmjeravanje kućnih otpadnih voda dalje od rijeke. Izgrađene su i betonske stepenice za lakši pristup vodi te objavljene smjerice i karte za plivače.
Rijeka Rajna prolazi kroz srednjovjekovni grad i predstavlja važan trgovački put. Velike brodice dijele rijeku s plivačima, a unatoč teretnim brodovima, voda nije puna smeća ili onečišćena. Novinar The Guardiana i sam je isprobao ovo iskustvo te istaknuo kako većina pliva između Schwarzwald i Johanitter mosta, gdje puste riječnu struju da ih nosi nizvodno. Znak pored rijeke prikazuje kartu za plivače, osmišljenu 1984., koja označava sigurno područje za plivanje. Tu je i improvizirana prostorija za presvlačenje i nekoliko toaleta. Spasioca nema, već plivači ulaze u rijeku na vlastitu odgovornost. Mnogi plivači sa sobom nose tzv. Wickelfisch.
Riječ je o vodonepropusnoj šarenoj vreći u obliku ribe, u koju stavljaju stvari kako bi ih mogli sigurno prevesti preko rijeke. Vreće se prodaju po cijelom gradu, a osiguravaju odjeću i osobne predmete, poput torbice, mobitela i dokumenata, da ostanu suhi tijekom ‘vožnje’ niz Rajnu. Oni koji svakodnevno koriste ovaj oblik commutea, već su istrenirani pa odjeću presavijaju i stavljaju u vodonepropusnu vreću, a turisti slijede njihov primjer. Nakon plivanja, vrijeme je za još jedno osvježenje, ovog puta u obliku druženja uz piće u tzv. buvettes, odnosno barovima na otvorenom smještenima tik do rijeke.
Novinar je istaknuo kako ova aktivnost nije za one koji se u vodi ne osjećaju najsigurnije – upotreba pomoćnih pomagala za plivanje je zabranjena, a zapravo je najbolje rješenje opustiti se i pustiti struji da vas nosi. Bove označavaju područje sigurno za plivanje, odvojeno od područja koje koriste brodovi. Avantura plutanja nizvodno traje nešto više od 2 km, a betonske stepenice na rubu rijeke pružaju plivačima mogućnost da izađu na nekoliko mjesta iz vode. Iz SLRG-a, odnosno Švicarskog društva za spašavanje života, rekli su kako plivači rijetko imaju problema, a ako do njih i dođe, najčešće je riječ o pogrešnoj percepciji vlastitih sposobnosti plivanja.
FOTOGRAFIJE: Unsplash, Instagram, Wickelfisch
