Netaknuta priroda, prirodna izvorska voda… Unutrašnja Dalmacija je senzacionalna ljeti

Već godinama amaterski planinarim, no na Dinari još nisam bila pa sam se baš veselila ovom putovanju. Bila je to idealna prilika da upoznam najvišu planinu u Hrvatskoj, testiram vlastite granice, naučim nešto novo i, u konačnici, u dobrom društvu uživam u prirodnim ljepotama unutrašnje Dalmacije.

Osim što je najviša planina u Hrvatskoj, Dinara je naš najmlađi park prirode, a zanimljivo je da je službeno utemeljen tek prije tri godine, točnije, u veljači 2021. Predstavlja drugi najveći park prirode u zemlji, a proteže se kroz dvije županije: Splitsko-dalmatinsku i Šibensko-kninsku, i to na području od 630,52 km². U sastavu Parka prirode nalazi se Sinjal, ujedno i najviši vrh u Hrvatskoj (1.831 m), zatim Troglav i Kamešnica, izvor rijeke Krke, rječica Krčić, krška polja (Hrvatačko, Paško i Vrličko) te izvorišni i gornji tok rijeke Cetine.

Ne morate biti iskusni planinar da znate da je najvažnija stvar koju trebate imati sa sobom u planini – voda. I to dovoljno vode. Uz brojne ljepote žive i nežive prirode, zanimljivo je i to što iz samog srca Parka prirode Dinara dolazi prirodna izvorska voda Cetina. Iako dijeli ime s rijekom, Cetina nije voda iz rijeke i njezinog izvora, već dolazi iz zaštićenog vodonosnika punionice tvrtke Naturalis d.o.o. u naselju Civljane, koja je osnovana u ožujku 2002. u stopostotnom privatnom hrvatskom vlasništvu. Naše putovanje i priča o Dinari započelo je upravo ovdje.

Krenuli smo iz Zagreba i uz kratki predah u Kninu, otišli smo do Civljana. Vrućina je toga dana bila nesnosna tako da je posjet punionici vode bio više nego prikladan. Zaštićena nepropusnim geološkim naslagama te obogaćena svojstvima vapnenačkog stijenja, u procesu punjenja voda Cetina nije ničime tretirana, već ostaje potpuno prirodna i autentična. Doznat ćemo to u obilasku punionice u kojoj nas je dočekao voditelj pogona Mario Gašpar koji nam je, uz bogato znanje o svakom koraku proizvodnje, pokazao modernu tehnologiju koja omogućuje maksimalno očuvanje okoliša u proizvodnom procesu. A kako izgleda taj proces?

Odmah na početku treba reći da se u ovom suvremenom pogonu, čije održavanje godišnje iznosi oko pola milijuna eura, pazi na svaki detalj. Doznali smo tako da se prirodna izvorska voda Cetina kontinuirano podvrgava stručnim analizama, koje kroz dugi niz godina pokazuju da ima sadržaj minerala od oko 330 mg/l, u kojem prevladavaju ioni kalcija i bikarbonata. Prema mišljenju HZJZ-a, najveću vrijednost ovoj vodi daje upravo odsutnost svih ispitivanih onečišćivača, što ukazuje na izuzetno dobru prirodnu zaštitu vodonosnika. Uz to, rezultati mikrobiološke analize dokazuju izuzetnu čistoću vode, a time i njenu zdravstvenu ispravnost.

Obilazak punionice započeli smo u internom laboratoriju u kojem tehnolozi svakodnevno analiziraju gotov proizvod, a Nastavni zavod za javno zdravstvo Split, kao ovlašteni laboratorij, redovito uzima uzorke i kontrolira sastav vode koja se zatim puni u boce. Budući da dolazi iz vodonosnog ležišta koje je zaštićeno od ikakvog onečišćenja, prirodna izvorska voda Cetina nije podvrgnuta niti jednom postupku dorade, a očuvana priroda Dinare jamstvo je njene čistoće i svježine. I idealno je osvježenje u vrućim danima kao što je bio slučaj prilikom našeg posjeta.

„Obilazak punionice vodio nas je iz laboratorija preko procesa proizvodnje, punjenja boca vodom pa sve do zatvaranja i pakiranja napunjenih boca vode na palete. Vidjeli smo tako kako nastaju prepoznatljive bočice, kako se pune, zatvaraju i pakiraju, odakle se naposljetku šalju diljem Hrvatske. Gospodin Mario Gašpar na kraju nam je pokazao “bunar”, odnosno zaštićeni vodonosnik iz kojeg kreće cijela priča o prirodnoj izvorskoj vodi Cetina. A ta priča ne bi bila potpuna bez Dinare pa je idući dan našeg putovanja bio rezerviran za osvajanje “krova Hrvatske”.

Vrijeme se tijekom noći promijenilo, vrućina malo popustila, a najavljena moguća kiša i bura pokušale su nam pomrsiti planove. Ipak, odlučili smo krenuti u osvajanje najvišeg vrha Hrvatske. Krenuli smo od planinarske kuće Brezovac, smještene na 1050 metara, do kuda smo stigli organiziranim prijevozom. Priroda je već na samom početku počela pokazivati zube. Bura je jačala, kiša lagano padala, bilo je osjetno hladnije nego u nizini, ali odustajanje u tom trenutku nije bilo opcija. Bili smo opremljeni svime što je potrebno za sigurni boravak u prirodi – odjećom i obućom za kišu, nešto hrane i s dovoljno boca najčišće prirodne izvorske vode – krenuli smo put prema vrhu. 

“Leđa” su nam čuvali predstavnici HGSS-a – Jadran Kapović, koji je zajedno sa svojim timom zaslužan za brojne prepoznatljive objave na društvenim mrežama koje nasmijavaju strane i domaće turiste, i Milena Šijan, koja je 2009. bila dio ženskog tima koji se popeo na Mt. Everest, za što se pripremala upravo na Dinari – kao i predstavnica inicijative Čisto podzemlje, Mia Mandarić. Osim savjeta za sigurni boravak u prirodi i preventivne mjere za nesreće, ova impresivna ekipa s nama je podijelila vrijedna iskustva koja nose sa sobom te iz njih naučene lekcije.

Malo zanimljivosti o Dinari: Iliri su je smatrali svetim brdom, a njeno ime najvjerojatnije potječe od ilirskog plemena Dindari, koje je obitavalo na njenoj istočnoj strani i koristilo ju za ispašu stoke. Danas je ova moćna planina među omiljenim odredištima brojnih planinara amatera i profesionalaca, kojima je poseban doživljaj popeti se na njen vrh. A na putu do vrha imate priliku uživati u netaknutom krajoliku “krova Hrvatske”. Naime, osim ljepotama nežive prirode, područje Dinare iznimno je bogato endemičnim i ugroženim vrstama te broji više od tisuću biljnih vrsta, uključujući 75 nacionalnih endema te 20 endemskih vrsta životinja.

Ovdje ćete tako nerijetko sresti i divlje životinje kao što su vuk, lisica, kune i medvjedi, između ostalih. Mi ih ovoga puta (srećom) nismo vidjeli, ali smo na samom početku uspona imali bliski susret s krdom krava. Dodajmo i to da se na području parka prirode nalazi i 11 područja ekološke mreže – dva područja za ptice te devet za vrste i staništa – zbog čega je 87% područja parka ujedno i područje ekološke mreže Natura 2000.

Nakon što smo propustili krave, od planinarske kuće Brezovac put nas je dalje vodio kroz šumu, kroz koju smo nakon nekog vremena laganog uspona izašli na visoravan. Vidici koji se pritom otvaraju nevjerojatni su i zaista ih je teško opisati riječima. Čak ni fotografije ne mogu sasvim dočarati svu ljepotu prirode kojom ste ovdje okruženi. Divovske vapnenačke stijene i krš ovdje se susreću s prostranim zelenim livadama i svako malo poželite stati i upijati krajolik koji vas okružuje. A oni osjećaji divljenja i strahopoštovanja, koje sam spomenula na samom početku teksta, sve više dolaze do izražaja.

Hodamo dalje, a bura neumorno jača, uz kišu koja od povremene prerasta u sve jači pljusak koji, nošen jakim vjetrom, postaje pomalo neizdrživ. Neko smo vrijeme nastavili uspon, ne želeći si još priznati da nas je priroda ovoga puta nadjačala. Ipak, nakon nekoliko prehodanih kilometara te unatoč pripremljenosti i velikoj želji, shvatili smo da bolje da se okrenemo. Vremenski uvjeti ovaj put nisu nam dopustili osvajanje samog vrha, no iskustvo otkrivanja šarolikog krajobraza Dinare zbog toga nimalo nije bilo umanjeno. S posebnim veseljem zato čekam iduću priliku i ponovni susret s ovom čarobnom i moćnom planinom. 

FOTOGRAFIJE: Domagoj Kunić